Smrt Hugha Hefnera, osnivača i dugogodišnjeg glavnog urednika Playboya, odjeknula je prije nekoliko dana svjetskim medijima. Devedesetjednogodišnji Hefner, pokretač jednog od najpoznatijih, ali i najutjecajnijih magazina u modernom dobu, preminuo je ovog tjedna u poznatoj rezidenciji Playboy Mansion, a iza njega ostalo je naslijeđe koje uključuje više od samo hedonističkog života po kojem je, vjerojatno, i najbolje bio poznat.

Jedan od važnijih dijelova naslijeđa svakako je dobro poznata uloga koju su Hefner i Playboy odigrali u američkoj, ali i svjetskoj kulturi. Uz promoviranje liberalnih ideja i zatiranja konzervatizma, posebno u sferi seksualnog života, Playboy je na svojim stranicama objavljivao i članke relevantnih američkih i svjetskih autora, a iscrpni intervjui postali su kroz godine gotovo jednako popularni sadržaj kao i globalno poznate duplerice.

Usto, iza Hefnera ostala je i cijela jedna korporacija izrasla iz sad već legendarnog početka, kad je u prosincu 1953. objavljen prvi broj Playboya na čijoj je naslovnici bila Marilyn Monroe. Glumica se baš te godine probila kao jedna od glavnih zvijezda Hollywooda, a naklada od pedesetak tisuća primjeraka brzo je rasprodana. Playboy se tada prodavao po cijeni od pedeset američkih centi, a očuvani originalni primjerci danas se nude na prodaju za nekoliko tisuća dolara.

Nekoliko mjeseci prije toga Hugh Marston Hefner osnovao je tvrtku HMH Publishing s namjerom izdavanja upravo takvog magazina. Prvotna ideja je bila da se magazin zove Stag Party, ali je ona napuštena nakon prijetnje izdavača postojećeg časopisa Stag. Hefner, koji je uz pomoć prijatelja Eldona Sellersa od četrdesetak poznanika i članova obitelji za svoju izdavačku ideju uspio prikupiti nešto više od 8000 dolara, nakon toga je prihvatio Sellersov prijedlog da se magazin zove Playboy.

Revolucija koju je Playboy pedesetih i šezdesetih godina donio u tradicionalno i konzervativno američko društvo, značila je i streloviti rast za brend, magazin i kompaniju. Crtež zečića koji je za magazin izradio umjetnički direktor Art Paul prvotno tek kao oznaku za kraj članka, brzo je prihvaćen kao službeni logotip i u međuvremenu je postao jedan od najpoznatijih logotipa u svijetu.

Nošen uspjehom u prodaji magazina, Playboy je početkom šezdesetih počeo otvarati legendarne Playboy klubove. Prvi takav prostor otvoren je u Chicagu, gdje je tada bilo i sjedište korporacije. Uz klubove, Playboy se bacio i u industriju igara na sreću, otvarajući kasina koja su u jednom razdoblju igrala vrlo važnu ulogu u rastu i padu kompanije.

Prvi kasino otvoren je 1966. godine u Londonu. U godinama nakon toga Playboy je otvorio kasina na još desetak lokacija u Britaniji, na Bahamima i u SAD-u. No početak osamdesetih donio je niz problema zbog kojih su izgubili dozvole za poslovanje u Britaniji i SAD-u.

Nakon zatvaranja kasina Playboy je počeo zatvarati i originalne klubove te je posljednji takav, u Lansingu u američkoj saveznoj državi Michigan, zatvoren 1986. godine.

Kasina i klubovi bili su Playboyu izvrstan način da se nosi s konkurencijom na njegovu originalnom tržištu. Uspjeh u prodaji magazina tijekom šezdesetih donio je, očekivano, i konkurenciju koja je s godinama bila sve jača. Vrhunac prodaje magazina dosegnut je u studenom 1972. godine kad je izdanje Playboya prodano u više od 7,16 milijuna komada.

Početak sedamdesetih tako je bio i najslavnije doba kompanije. Krajem 1971. Hefner je odlučio izlistati dionice na burzi i idućih četrdesetak godina Playboy Enterprises je kotirao na poznatoj njujorškoj burzi. Već u drugom dijelu sedamdesetih izdavanje magazina nije bilo toliko propulzivno, da bi 1980. godine čak 31 milijun od ukupnih 32 milijuna dolara profita koje je ostvario Playboy Enterprises, došlo iz segmenta poslovanja igara na sreću. No ni to nije dugo trajalo te je već 1982. Playboy poslovao s gubitkom većim od 50 milijuna dolara.

Poslovanje je u to doba dijelom nagrizla i pojava video-uređaja s kojima je pristup dijelu sadržaja kakav je objavljivao Playboy, postao puno širi i jednostavniji. Brend i licenciranje tada polako postaju sve jačim generatorom profita i nešto što je kompaniju održavalo na životu kroz godine.

Suočen s pojavom interneta tijekom devedesetih godina i borbom da nađe konkretan poslovni smjer, Playboy je 2011. opet prešao u privatno vlasništvo. Dionice je otkupila tvrtka Icon Acquisition u kojoj su glavni investitori bili sam Hugh Hefner, privatna investitorska kuća Rizvi Traverse i tadašnji glavni izvršni direktor Playboya Scott Flanders. Posljednji javno dostupni financijski izvještaji govorili su da tvrtka ostvaruje dvjestotinjak milijuna dolara godišnjih prihoda uz gubitke od desetak milijuna.

U privatnom vlasništvu je, čini se, došlo do preokreta. Rizvi Traverse je kompanija koja se, uz Playboy, javlja i u vlasničkim strukturama Twittera, Snapchata, kao i tvrtke za svemirski transport i tehnologiju SpaceX. Tijekom posljednjih pet godina kompanija Playboy Enterprises koju, prema dostupnim podacima, u ovom trenutku vodi privremeni direktor Ben Kohn, donijela je mnogo odluka među kojima je i odluka iz 2015. da se u magazinu više neće objavljivati slike nagih žena, kao i ona o prodaji legendarne rezidencije Playboy Mansion.

S prvotno traženom cijenom od 200 milijuna dolara, Playboy Mansion je lani prodan za 100 milijuna dolara poduzetniku Darenu Metropoulosu. Uz poznatu palaču koju je Hefner 1971. godine kupio za 1,05 milijuna dolara i koja je desetljećima bila poprištem legendarnih razuzdanih zabava, vežu se i zanimljivosti poput one da je ona kroz godine prešla u vlasništvo same kompanije kojoj je onda Hefner plaćao stanarinu te da je uvjet prilikom lanjske prodaje bilo i to da Hefner nastavi u njoj živjeti do smrti.

Playboy Enterprises danas se sastoji od triju glavnih dijelova: Entertainment koji se najviše bavi produkcijom televizijskih i internetskih sadržaja za odraslu publiku, Print i Digital koji vodi računa o američkom i tridesetak raznih međunarodnih izdanja magazina te o digitalnom tržištu, te Licensing koji se bavi licenciranjem proizvoda s Playboyevim brendom i logotipom.

Članak koji je lani objavio britanski Guardian donosi brojku od čak 1,5 milijardi dolara prihoda na temelju licenciranja, što bi govorilo u prilog tome da je u privatnim rukama Playboy doživio solidan preokret. Tome da investitori svim snagama pokušavaju ostvariti profit i nakon dugo godina postaviti Playboy na noge, svjedoči i niz raznih uspješnih i manje uspješnih poteza među kojima su i odluke da se ponovo pokušaju otvoriti legendarni klubovi, kao i ovogodišnja objava da se magazin ipak vraća objavljivanju golotinje.

Istovremeno su se pojavile i glasine da se cijela kompanija zainteresiranim ulagačima nudi za cijenu od pola milijarde dolara, kao i da na matičnom američkom tržištu Playboy ostvaruje godišnji gubitak od desetak milijuna. Zasad se čini da tvrtka Rizvi Traverse i dalje vodi glavnu riječ u kompaniji, a smrt Hefnera koji je do samog kraja imao određeni utjecaj u odlučivanju, vjerojatno će donijeti i dodatne promjene.

U korporativnom svijetu zečevi se kao maskote danas najviše vežu uz tri kompanije. Prva je, naravno, logotip Playboya i svega vezanog uz magazin i kompaniju, dok su druge dvije proizvođači baterija Duracell te Energizer u čijim reklamama plišana igračkica zečića skakuće uokolo bez prestanka zahvaljujući dugotrajnosti baterija koje reklamiraju te dvije tvrtke. Uzimajući u obzir poslovne i financijske rezultate Playboya, čini se da bi kompaniji danas svejedno dobro došle nove baterije kao poticaj koji bi starom brendu omogućio da se ponovo uzdigne i probije na tržište koje ga je u jednom trenutku otpisalo i gotovo zaboravilo.