Konačni rasplet trakavice oko kuponske privatizacije, koja se po sudovima razvlači gotovo puna dva desetljeća, uslijedit će isplatom ili eventualnom nagodbom s dvama fondovima oko obeštećenja u obliku nekih atraktivnijih dionica u vlasništvu države; premda je Državno odvjetništvo najavilo izvanrednu mjeru pred Vrhovnim sudom jer smatraju da presuda nije zakonita, ona je svejedno pravomoćna i izvršna.

Nova HDZ-ova vlada tako će platiti navodne grijehe stare HDZ-ove vlade, odnosno tadašnjeg ministra privatizacije Milana Kovača i šefa Hrvatskog fonda za privatizaciju Stipe Hrkača

U njihovo doba država je besplatno prenosila dionice tvrtki u državnom vlasništvu na fondove osnovane kako bi ratni stradalnici i prognanici u njih uložili vrijednosnice i dodatno zaradili. Već ranije priznato je da je dio dionica prenesenih PIF-ovima bio bezvrijedan, pa je donesen propis o njihovoj zamjeni, no ni tada navodno nije uslijedilo pravo poravnanje nego sudske tužbe. Nekoliko fondova još 2001. tužilo je državu na iznos od 533 milijuna kuna, no najveći među njima - Dom fond grofa Eltza i Darka Ostoje (koji se kasnije podijelio u Dom holding i SN holding) - u doba Ive Sanadera pristao je na nagodbu i povukao se iz spora.

U javnosti je tada izbila afera Liburnija jer je dogovoreno da SN holding kao odštetu dobije većinski udjel u opatijskim hotelima, a cijelo vrijeme posebno je žestok bio bivši ministar Slavko Linić

On je još početkom dvijetisućitih aktivno sudjelovao u arbitražama u kojima je dokazivao da su potraživanja fondova neosnovana, a u zadnjem mandatu u Vladi odbijao je bilo kakvu mogućnost dogovora i nagodbe. U razgovoru za tportal Linić i dalje tvrdi da se, unatoč presudi, radi o iznosima koje država jednostavno nije trebala platiti

'Ovdje se radi o principu 'muzi državu dok možeš', na što sam upozoravao od prvog dana. Preglasavali su me u arbitraži, a to je onda poslužilo kao osnova za sudske postupke', govori Linić.

'Ako je Državna revizija u svojim nalazima oko kuponske privatizacije utvrdila da su fondovi čak dobili nekoliko milijuna tadašnjih maraka više nego što su trebali, a radi se o ozbiljnim stručnjacima, što ću dalje komentirati? A sudske presude bazirane su na stavovima nekih fakultetskih profesora i oni tvrde da su fondovi trebali dobiti više', objašnjava Linić.

'Ti profesori čak nisu bili dovoljno odgovorni utvrditi u kojem stanju je koncem devedesetih bila privreda, nisu uzeli u obzir ni ratove i propale tvrtke... Da, položaj tih tvrtki bio je loš, ali dionice su prenesene po njihovoj nominalnoj vrijednosti. U postupcima pred sudovima vodilo se računa o ekonomskoj vrijednosti tih portfelja, a zakonske pretpostavke i precizni propisi su nešto posve drugo', dodaje Linić, naglašavajući da stručnijim od sveučilišnih profesora ipak smatra stručnjake iz Državne revizije.

'Vidio sam kvalitetu nekih njihovih analiza i zgrožen sam, na koncu i ja sam diplomirani ekonomist i znam ponešto o toj tematici. To je naprosto žalosno! Ali sud je sud i sada će građani očito morati sve platiti. Čak i same odluke o prijenosu dionica donosile su se pojedinačno, mimo Upravnog odbora Fonda za privatizaciju, i to u prijelaznom razdoblju dok se početkom dvijetisućitih formirala nova vlast. Na sve to sam upozoravao, kao i na činjenicu da su se oni koji su upravljali fondovima enormno obogatili. Na koncu se sve svelo na ekonomski aspekt dok se o zakonitosti malo vodilo računa. Valjda se razmišlja da država i građani uvijek mogu platiti', zaključuje Linić.