Privatizacija hrvatskih brodogradilišta nakon prvog kruga definitivno se može proglasiti fijaskom, a ni novi krug najavljen za tri do četiri tjedna, po svemu sudeći, neće značajno promijeniti taj dojam. Jedna od dviju pristiglih ponuda ona je tvrtke More Trogir u vlasništvu splitskog poduzetnika Slobodana Ljubičića
Privatizacija Brodotrogira poklopila se s promjenom lokalnih vlasti i gradonačelnika u Trogiru nakon poznatog debakla i skandala s kandidaturom HDZ-ova kandidata Vinka Brkana. Pobijedio je na kraju kandidat SDP-a Damir Rilje i on je aktualni gradonačelnik. Ovih dana smo detaljnije doznali da je grad Trogir na rubu bankrota. U kratkom razgovoru s trogirskim gradonačelnikom, on nam je rekao da je nađeno stanje katastrofalno i da su lokalni čelnici HDZ-a, po svemu sudeći, mislili da će uvijek pobjeđivati na izborima i prenositi financijske dubioze iz mandata u mandat.
Zato se nisu ni trudili stvoriti pravni okvir za takvo nesavjesno raspolaganje proračunom, pa je sve bilo odmah vidljivo odmah po primopredaji vlasti. Na pitanje o privatizaciji trogirskog škvera, Rilje nam je prenio stav lokalnih vlasti da u ovako teškom financijskom trenutku grad Trogir sebi ne može dopustiti luksuz da ostane bez velikog broja radnih mjesta i najvažnije proizvodne tvrtke. Po njemu, toliki broj novih nezaposlenih taj mali grad naprosto ne bi mogao podnijeti. Stoga on polaže nadu u dogovor oko privatizacije i razumni prelazno razdoblje u kojem se mogu stvoriti uvjeti za to da brodogradnja kao najvažnija proizvodna djelatnost u gradu ipak opstane.
Stav nosioca ponude iz tvrtke More Trogir Slobodana Ljubičića dijametralno je suprotan. On otvoreno daje do znanja da ga nastavak brodogradnje na toj lokaciji ne zanima. Realističan je u procjeni toga da bi prelazno razdoblje trajalo najmanje tri do pet godina imajući u vidu izmjene Urbanističkog plana i donošenja lokacijske dozvole za realizaciju planova te sam početak radova.
Inače, po projektu koji je Ljubičić naručio u projektnom birou glasovitog arhitekta Normana Fostera, na toj lokaciji bi se izgradila marina, hoteli, apartmani, razni turistički sadržaju i stanovi. Radi se o radikalnom zahvatu i Ljubičić nam je rekao da ne dolaze u obzir neka kombinirana rješenja, brodogradnja na tom mjestu je po njemu prošlost.
Iznio je i zanimljivu tvrdnju da Trogir ima destinacijski potencijal Dubrovnika i da je turizam prava šansa. Također procjenjuje da će u roku od tri do pet godina cijena nekretnina na trogirskom području dosegnuti dubrovačke cijene i narasti dva i po puta u odnosu na sadašnju tržišnu cijenu. U konačnici, predviđa i veliki rast broja radnih mjesta u turizmu, marini i okolnim pratećim turističkim objektima.
On u tome vidi dugoročnu šansu Trogirana i smatra da će se time vrijednost njihovih nekretnina najmanje udvostručiti. Trogir, grad pod zaštitom UNESCO-a, koji je ovih dana listopada još uvijek prepun stranih turista, nedvojbeno ima u sebi potencijal atraktivne destinacije.
No kao i u svemu, kod nas će posljednju riječ, nažalost, imati političari koji zapravo najmanje razumiju realnost i ekonomske zakonitosti.