Najupečatljiviji govor na konferenciji 'Novi model rasta hrvatskog gospodarstva' održao je prof. Ivo Bićanić, tako je i na završnom panelu, na kojom su sudjelovali vodeći gospodarstvenici i dva ministra, bilo najviše riječi o njegovoj šok-terapiji kojom bi se trebalo prodrmati hrvatsko gospodarstvo
'Hrvatskoj nedostaje jasna slika gdje želimo biti za 15 godina, a bez toga ne možete stvoriti ni iskoristiti potencijale kojima ćete raspolagati', kazao je predsjednik uprave Hrvatskog Telekoma Ivica Mudrinić
Za Mudrinića je model rasta potrošen, a kako država posuđuje kapital uz kamatnu stopu od sedam posto, smatra da moramo naći branše koje mogu ostvariti rast veći od deset posto, 'jer više se isplati ulagati u Vladine obveznice nego u poduzetništvo'.
Kao što je Bićanić na ranijem dijelu konferencije objašnjavao, šok bi mogao biti, primjerice, da svi javni službenici u šest mjeseci moraju naučiti raditi na računalu, ili šok kada bi Rohatinski odustao od branjenja tečaja kune, zbog čega bi se svi trgnuli.
Na dilemu šok ili blaža terapija, Ljerka Puljić, potpredsjednica Agrokora, izabrala bi šok: 'Mom temperamentu izvrsno odgovara šok, no s njim ili bez njega moramo ubrzati promjene.' Puljić je naglasila važnost privatnih investicija i rekla da treba ojačati privatni sektor, priznati mu da zapošljava i snosi rizike, zbog čega ostvaruje profit.
Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika, nije za šokove ni revolucije, a za održivi rast, potrebni su nam, smatra direktor Končara, razvoj tehnologije i unikatni proizvodi visoke dodane vrijednosti. 'Ne možemo pratiti trend velikih zemalja, moramo naći svoju tržišnu nišu', kazao je Bago.
I Franju Lukovića se dojmio prof. Bićanić, podsjetio ga je da rješenja treba tražiti u kratkom roku i 'suprotno od socijalne politike, pametno je pomagati jake, odnosno one tvrtke koje mogu biti još jače'. Bankara Lukovića fascinira lakoća kojom se donose odluke o dodatnom zaduživanju javnog sektora: 'To je zaduživanje djece i unuka, a postoje ogromni potencijali koji nisu aktivirani, u poljoprivredi, turizmu energetici i transportu.'
Lukoviću je replicirao ministar financija Ivan Šuker: 'Nitko se s lakoćom ne zadužuje, zaduživanje je naša nasušna potreba, jer je struktura proračuna takva.' Ministru financija alibi za stanje u proračunu je nasljeđe: rat - koji je napravio puno zla u gospodarstvu, velik broj umirovljenika i strukturni problemi koji godinama nisu rješavani kao što su brodogradilišta.
Šuker se požalio i na javnost, čiju je podršku valjda očekivao, a ona je izostala: 'Danas svi govore o problemu javne uprave, a ZOR je davao mogućnost vlasniku da može pregovarati s radnikom. Samo to.'
Zamjerio je poslovnjacima koji nisu, po njegovom mišljenju, dali podršku drugim poduzetnicima u problemima: 'Evo, primjer Varšavske, netko je dobio papire i nitko nema prava da ga zaustavlja, to je izazvalo negativne reakcije investitora i veleposlanika. Apsurdno je da se kažnjava načelnik koji je htio dovesti veliki trgovački lanac. Nisam tada vidio podršku poslovne zajednice', kazao je ministar financija Šuker.
I ministar gospodarstva Đuro Popijač nezadovoljan je poduzetničkom klimom i medijima: 'Moramo se odlučiti hoćemo li osloboditi investiciju u Dubrovniku ili se boriti da je zaustavimo. Ako se nekome na TV-u daje velika minutaža koji kaže da je bolje imati smetlište kod Biograda nego golf terene, onda nešto s nama nije u redu.' Investicije moraju prolaziti bez problema, treba uvjeriti sve društvene skupine da je to dobro za njih, zaključio je Popijač.