Zaštitne maske za lice u Hrvatskoj su posljednjih mjeseci jedna od traženijih roba. U aktivnu borbu protiv širenja koronavirusa krenula je i zagrebačka likovna umjetnica, scenografkinja, jedna od rijetkih preostalih zagrebačkih lutkarica Dunja Niemčić. Bacila se u proizvodnju pamučnih, perivih maskica veselih i šarenih dezena. A sve je počelo prije nekoliko dana...
Nema tko da se ne trudi izbjeći zarazu od koronavirusa. Sredstva za dezinfekciju jedva da se igdje mogu pronaći, a iako stručnjaci upozoravaju da obične kirurške maske ne pružaju dovoljnu zaštitu zdravima, već su namijenjene bolesnim osobama, potražnja za njima ispraznila je hrvatske ljekarne. Ono malo zaliha i novih narudžbi prodaje se po cijenama višim nego je to uobičajeno. Već tjednima ih je gotovo nemoguće nabaviti. I dok se gotovo cijela Europa bori s nestašicom, u rukama spretne zagrebačke lutkarice nastaju vjerojatno trenutno najsimpatičnije maske.
'Moje proizvode, a radim suvenire i igračke, većinom kupuju turisti, no kako nije bilo njih, nije bilo ni posla. Nije bilo posla ni u kazalištu, nekako je sve stalo i nisam imala što raditi. Cijelo vrijeme sam se seljakala od računala do televizora i slušala vijesti, a prije tri dana pretjerala sam s televizijom. Sama sebi sam postala očajna, a onda sam u televizijskoj emisiji vidjela da je u Splitu neka tvornica počela šivati maskice. Jednu su radnicu pitali koliko joj treba da izradi jednu, a ona je rekla da joj treba pet minuta. Rekla sam sama sebi: 'Idem ja probati da vidim koliko bi meni trebalo, a i dobro bi mi došlo da ubijem vrijeme'', opisuje ovu nesvakidašnju priču Dunja Niemčić.
Sjela je, osmislila kroj i napravila dvadesetak komada te ih u sitno doba noći poslala prijateljici Petri Radin.
'Ona je bila oduševljena i rekla mi da će se to super prodati. Motivirala me time što je rekla: 'Ajmo nekako preživjeti sad kad stoje poslovi malih poduzetnika, umjetnika.' imam penziju, ali imam i troškove. Ubrzo je javila da je prodala trideset komada. Onda sam ih poslala kćerkama i one su to digle na Facebook. Starija kći odmah se javila da bi ih htjela uzeti za svoje radnike i onda je sve krenulo, proširilo se i sad me samo zovu. Davno sam rekla sinu: 'Kad će doći vrijeme da ja nešto prodam onoliko koliko mogu proizvesti?' Sad je to došlo! Čovjek treba paziti što želi', smije se lutkarica.
U tri dana izradila je 250 komada, a cijelo vrijeme ne prestaje stvarati. 'To je korisno - smršavit ću jer ne stignem jesti, a van, budući da imam više od 65 godina, bolje da ne idem', kaže. Čim se pročulo za nju, kontaktirala je s njom privatna zagrebačka apoteka. Svaka maskica rađena je s ljubavlju, kaže, a pakirana je u vrećicu.
'Nemam pomagača, radim sama i ne mogu ih previše napraviti, a ima dosta njih koji to ne žele raditi. Misle da je mala zarada i uopće se ne žele truditi. Ustvari, bilo bi lijepo da još netko radi maskice. Ponudila sam to kolegici koja je rekla da mora kupiti materijal, a da je meni lakše ja ga već imam. Ljudi vole kukati, ali ne vole raditi. Svi bi htjeli zaraditi na brzinu, a kad čuju da jedna maskica rađena rukom stoji 10 kuna, to im je ništa', ističe.
Svakom, kaže, može pokazati kako se to radi jer je potražnja zaista velika.
'Neka odu kući, rade i prodaju, to stvarno nije problem naučiti. Neki su već oglasili da rade, ali nitko vam neće raditi za taj novac', rekla nam je gospođa Dunja. Za maskice koristi šarene tkanine - sa zečevima, medvjedićima, točkicama, pa čak i kosturskim glavama.
'Ostalo mi je dosta materijala od Božića jer nije prošao onako kako se govorilo. Naime bilo je puno manje turista, bez obzira što govorila turistička zajednica, jer mi na cesti to najbolje vidimo. Na Zrinjevcu sam zadnjih devet godina. Sve moje maskice mogu se prati na 60 stupnjeva. Pamučne su, ali se ne peglaju jako vrućom peglom jer današnji pamuk kao da je impregniran pa ne voli previsoku temperaturu. Ali ja sam ih iskuhavala! Stavila sam ih u lonac i zakipjelo je. Okej su se ponašale', kaže.
Kupiti se mogu na Opatovini, na kojoj ima staklenu kućicu. 'Nekoliko sati dnevno smo gore, a šaljemo i poštom jer nas zovu sa svih strana. No ako se to zatvori, imat ćemo ih u našem ateljeu u Tuškanovoj 34', objasnila je majka troje djece i petero unučadi koji vole pomagati baki.
'Svi su više-manje u pubertetu pa imaju drugih interesa, ali sad neće moći ići na slobodne aktivnosti pa ću ih zaposliti', smije se ponosna baka. Na kraju poručuje da se na maskice može nakapati i eterično ulje. 'Netko je preporučio da treba jesti češnjak, e pa nek' si dobro pojedu i stave maskicu na nos pa će svi virusi i u daljini i u blizini pokrepati', zaključila je naša lutkarica.
Njezin primjer najbolje pokazuje kako hobi može prerasti u uspješan biznis. Izrađuje lutke od osnovne škole. Tijekom života je radila, imala stalan posao, ali lutkarstvo joj je bila potajna ljubav.
Djela Dunje Niemčić bila su na pozornicama kazališta Mala scena, Trešnja, HNK, kazališta u Virovitici, Ljubljani… Sudjelovala su u stotinjak predstava.
