Periodično, već ciklički, u Hrvatskoj se javlja inicijativa za zabranom rada nedjeljom te u posljednjih petnaest dana svjedočimo intenzivnoj inicijativi koja zaziva zabranu rada tim danom, kaze u svom komentaru za tportal Denis Čupić, predsjednik HUP - Udruge developera. Svakome je jasno da apsolutne zabrane rada nedjeljom ne može biti jer u tom slučaju ne bi radili liječnici, policija, vatrogasci, dežurne ljekarne, pa ni hitna pomoć
Zasigurno nitko ne bi podržao da se zabrani rad nedjeljom ovim nabrojenim radnicima, no budimo još malo provokativniji pa se upitajmo podržavamo li da se zabrani rad nedjeljom djelatnika na naplati autocesta ili djelatnika u kinodvoranama, glumcima u kazalištima, TV voditeljima, novinarima, radnicima u ugostiteljstvu? Kakav bi to svijet bio kada bi se u nedjelju sav život sveo u intimu četiri zida i prazninu na ulicama oko nas? Današnje moderno društvo, pa i obitelj, zadovoljava sve više društvenih funkcija vikendom, posebno nedjeljom.
Ako svedemo zabranu rada nedjeljom samo na sektor trgovine, otvaramo nekoliko zanimljivih aspekata. Zagovornici zabrane rada kao argument navode među ostalima da bi takva mjera pomogla demografskoj obnovi pa do sindikalnog stava kako bi se obitelji više družile kada ne bi provodile nedjelje u šoping centrima.
Pogledajmo što u perspektivi šoping centara radna nedjelja znači posjetiteljima i kupcima, a što trgovcima i društvima koja drže šoping centre. Današnje društvo živi vikendima, a tjedno radno vrijeme znači da se dolazi kući oko 18 sati te se sve kupovne navike i potrebe današnje obitelji zadovoljavaju vikendom, većinom u šoping centrima. U centre se vikendom odlazi u tjednu nabavku, posjet kinu, na ručak ili večeru, pa i u igraonice s najmlađom djecom. Taj se život odvija subotama i nedjeljama.
U šoping centrima 85 posto prometa u trgovini ostvaruje se u tekstilnim trgovinama, trgovinama elektronikom ili namještajem. Taj tip trgovina unutar sektora trgovine donosi više prosječne plaće od onih koje redovno navode protivnici rada nedjeljom. Djelatnice i djelatnici u tom tipu trgovina redovno imaju viši osobni dohodak zahvaljujući bonusu koji dobiju za prodanu robu, a upravo vikend, i velikim postotkom nedjelja, donose im više prometa od ostalih dana u tjednu. U odnosu na prosječan promet u tjednu, subota nosi 65 posto veći promet, a nedjelja 35 posto veći promet. Kada stvari sagledamo na ovaj način, jasno je da je radna nedjelja esencijalna za sektor trgovine u šoping centrima.
Što je radna nedjelja donijela našem gospodarstvu, a što kupcima?
Većina tranzicijskih zemalja u našem okruženju ima radnu nedjelju, pa i vrlo katolička Italija, što je Hrvatsku u aspektu razvoja trgovine stavilo u djelomično ravnopravan položaj, a u odnosu na mnogo jača gospodarstva, poput austrijskog, čak u povoljniji položaj za ulaganja u sektor trgovine. Kupcima je ova mogućnost donijela veći izbor ponude i snižavanje cijena u odnosu na razdoblje otprije deset godina, kada se broj trgovina mogao nabrojati na prste ruke, a ponuda je bila svedena na distributere koji su bili peti u lancu i dobavne marže bile su visoke. Radna nedjelja bila je i bit će veliki magnet za ulaganja.
Godine 2008. ograničila se mogućnost rada trgovina nedjeljom, a kako se kao tvrtka bavimo upravo razvojem i upravljanjem nekretninama i ulaganjima, dogodilo nam se da smo u tom razdoblju zabrane doživjeli niz otkazivanja ulaganja, pa i povlačenja novca već odobrenog za ulaganja u Hrvatsku. Moramo biti realni i shvatiti da se naša trgovina zbog niže kupovne moći ne može uspoređivati s onom Njemačke ili Austrije, pa čak ni Rumunjske, stoga nemojmo trgovini nametati dodatne okove.
Prometi u trgovini koji su vikendom povećani bili bi enormno smanjeni kada bi ostali samo na radnoj suboti, što bi sektor trgovine dovelo u nezavidan položaj te posljedično smanjenje plaća i otpuštanje dijela zaposlenih. Sektor ulaganja to bi dovelo u tešku poziciju jer velik dio prihoda iz zakupnina ovisi upravo o prometima trgovine.
Koje je rješenje za rad nedjeljom?
Rad nedjeljom mora biti dozvoljen, posebno rad trgovačkih centara većih od 5000 kvadrata, koji su postali dio društvene infrastrukture i ljudi u njima provode dio svojih života. Međutim, radnici moraju biti adekvatno plaćeni za rad nedjeljom i mora im se osigurati to da ne rade svaku nedjelju, što je u biti osnovni interes i poslodavaca, kao i operatera šoping centara, jer zadovoljan prodavač dovodi zadovoljnog kupca koji ostvaruje promet u trgovini.
Što se tiče radnog vremena trgovina, i ono se može nedjeljom regulirati tako da se primjerice radi od 11 do 19 sati, što bi opet zadovoljilo kompromis o dostupnosti trgovina kupcima nedjeljom, a zaposlenima dalo jutro i večer slobodno za obiteljsko vrijeme. Po uzoru na Italiju, rješenje može biti i takvo da zaposleni nedjeljom dobivaju slobodan ponedjeljak, pa do toga da ponedjeljak bude slobodan dan u velikim trgovinama, što bi sigurno bilo gospodarski dobro rješenje, a istovremeno u interesu zaposlenika.
Demografskoj obnovi svakako će više pripomoći povećanje plaća u trgovini i omogućavanje zaposlenicima da uz veća primanja uzdržavaju više djece. U demografskom je aspektu ponuda koju nude šoping centri, s kinima, dječjim matinejama, igraonicama i rođendaonicama, nezaobilazna potreba modernih obitelji i modernog društva.
