Sve navode Mate Mlinarića tportalu, kako mu je ministar poljoprivrede Petar Čobanković u telefonskom razgovoru u četvrtak zaprijetio da će 'razjebati i njega i Komoru', iz Ureda ministra lakonski odbacuju kao neistinite. Proizlazi, dakle, da nisu ni razgovarali, pa ostaje nejasno tko bi onda i zašto zvao Mlinarića iz ministrova ureda, o čemu postoji trag na njegovu mobitelu.

I umjesto da u prilog svojoj tezi iznesu bilo što konkretno, iz ministrova Ureda pitaju nas zvuči li nam navodna prijetnja kao izbor riječi koje bi ministar Čobanković upotrijebio te se čude kako možemo vjerovati čovjeku pravomoćno presuđenom zbog krađe poticaja i krivotvorenja dokumenata?

Čobankovićev rječnik i opasna teza

Sudionici Čobankovićevih pregovora sa seljačkim vođama znaju da ministar raspolaže i bogatijim rječnikom od onoga kojim je izrekao navodnu prijetnju, a čija je raskoš vidljivija što pregovori više odmiču, posebice kada se otegnu iza ponoći. Stoga nije teško zamisliti ga kako u telefonskom razgovoru bez svjedoka govori upravo takvim rječnikom, posebice nakon oštre Mlinarićeve presice na kojoj je Čobankovića nazvao maloumnim ministrom kakav seljacima ne treba.

Puno je teže prihvatiti opasnu tezu kako se pravomoćno presuđenoj osobi u kaznenom postupku ne smije vjerovati kada kaže da ga je ministar zvao i prijetio mu, čime mu se praktički uskraćuje temeljno ljudsko pravo na dostojanstvo i pravnu zaštitu. Pitanje vjerovanja jednoj ili drugoj strani ionako je osobna stvar, pa bi Ministarstvo – želi li biti uvjerljivije – moralo ponuditi puno više od pukog negiranja i osobnih diskvalifikacija Mate Mlinarića kako bi njegovu priču s mnoštvom živopisnih pojedinosti logički proizišlih iz aktualnog odnosa Vlade i poljoprivrednika, dovelo u pitanje.

U tom kontekstu zanimljivo zvuči i Mlinarićeva tvrdnja da su mu u Ministarstvu poljoprivrede 2007. godine namjestili suđenje i presudu da bi ga ušutkali, jer je tada vodio javni prosvjed seljaka protiv načina raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, a koji su oni smatrali nepoštenim i odrađenim po kriterijima političkog pogodovanja.
No, što je sporno u sudskoj presudi kojom je Mlinarić osuđen na 15 mjeseci zatvora, uvjetno na tri godine i zašto smatra da je ona izraz pritiska vlasti na njega kao jednog od vođa seljaka?

Mato Mlinarić priznaje da je 2006. godine neuredno vodio poslovne knjige svog obiteljsko-poljoprivrednoga gospodarstva i neodgovorno se odnosio prema zakonskim obvezama. Zbog toga ga je Porezna uprava kaznila i naplatila mu razliku PDV-a na dio uroda koji je zatajio.

Poreznim je nadzorom utvrđeno da nije izdavao račune ni bilježio sav promet u poslovnim knjigama (količine proizvedenog suncokreta, utrošak repromaterijala, zalihe na početku i na kraju godine), pa je Porezna uprava izračunala da je Mlinarić na zasijanih 50,2 ha proizveo nešto više od 125 tona suncokreta. Kako je prijavio samo 33,7 tona, morao je platiti PDV i na ostatak zarade od 108.314,54 kuna, na koliko je procijenjen preostali suncokret, što je s kamatama iznosilo 25.591,91 kunu. Kažnjen je i zakonskim minimumom od 4.000 kuna.

Budući da je proizveo više od 1.500 kg suncokreta po hektaru, što je donja granica za isplatu poticaja, Mlinarić je od Ravnateljstva za potpore u poljoprivredi zatražio potpore te kao dokaz uroda od 80.210 kg priložio potvrde o isporučenom i uskladištenom suncokretu. Za preostali dio nije imao potvrdu (zamijenio ga je kukuruzom za prehranu stoke), no i to što je prijavio trebalo je biti dovoljno.

Međutim, u novom inspekcijskom nadzoru zaključeno je da je dokumentacija o prodaji dijela suncokreta nevaljana, a posao fiktivan, pa je rješenjem utvrđeno da je Mlinarić proizveo samo 38.950 kg suncokreta, čime ne ispunjava uvjete za ostvarivanje novčanog poticaja. Kako mu je zbog neusklađenosti upravnih tijela u međuvremenu ipak isplaćeno 112.928,68 kuna poticaja, naknadno ih je morao vratiti, a pokrenut je i kazneni postupak zbog pokušaja prevare i krivotvorenja službene isprave.

Vagar i vagarinke

Pokušajem prevare protumačena je Mlinarićeva navodna namjera da lažno prikaže prodaju 40-ak tona suncokreta da bi dostigao proizvedenu količinu potrebnu za dobivanje poticaja, a krivotvorenim ispravama ocijenjene su potvrde o vaganju suncokreta (tzv. vagarinke), kojima je, smatra se u tužbi, iz istih motiva uveličao stvarnu težinu suncokreta dovezenog na vaganje.

Mlinarić kaže da za prodani suncokret nije izdao račun, ali ima drugu popratnu dokumentaciju o isporuci i svjedoke, no Sud to nije priznao. S druge strane, prihvatio je argument državnog odvjetništva da vagarinke ne dokazuju stvarnu količinu Mlinarićeva suncokreta jer ga nije predao na čuvanje u silos i jer je vagar na suđenju izjavio da je na njegov zahtjev potpisao veću težinu suncokreta od izvaganog. Mlinarić pak tvrdi da urod nije predao u državni silos jer ga je čuvao na svome imanju, a to ionako nije uvjet za utvrđivanje proizvedenih količina radi dobivanja poticaja. Vagaru su pak, kaže, nadređeni zaprijetili otkazom ne bude li lažno svjedočio protiv njega.
Nameće se i pitanje iz kojih bi drugih motiva vagar priznao da je krivotvorio vagarinke, jer bi mu tek tada prijetio otkaz s posla zbog zloporabe službenih ovlasti. No, i činjenica da je ostao na poslu unatoč takvom priznanju danas zasigurno ima pravno značajne konotacije.

Mato Mlinarić tako je dvaput osuđen: prvi put prekršajno, jer je utvrđeno da je 2006. godine proizveo 125 tona suncokreta, a prijavio samo 33,7 tone kako bi izbjegao plaćanje PDV-a, a drugi put kazneno jer je utvrđeno da je 2006. godine proizveo samo 38.950 kg suncokreta, a lažno prijavio nepostojećih 80.210 kg kako bi stekao pravo na poticaje. U prvom slučaju ostao je 'kraći' za gotovo 30.000 kuna, a u drugom za 113 tisuća kuna plus sudski i odvjetnički troškovi.

Prethodno rješenje Porezne uprave i PDV što ga je platio na vrijednost proizvedenih 125 tona suncokreta, sud nije uzeo kao dokaz u postupku niti je utvrđivao koliko je Mlinarić stvarno proizveo suncokreta. Zbog toga je njegov odvjetnik Antun Šagovac zatražio obnovu kaznenog postupka i predložio nove dokaze, što je Općinski sud u Daruvaru odbio, a Županijski u Bjelovaru potvrdio tu odluku, pa je presuda protiv Mlinarića ostala.

Zanimljiva je teza iz sudskog rješenja o odbijanju obnove postupka, da se 'predloženim agronomskim vještačenjem ne može dokazati činjenica stvarno proizvedene količine suncokreta u 2006. godini', čime sud proturječi Poreznoj upravi koja je upravo agronomskim vještačenjem Poljoprivredne savjetodavne službe utvrdila da je Mlinarić proizveo 125 tona suncokreta i na to mu obračunala PDV.