U većini europskih zemalja zakonski je propisana minimalna plaća koja predstavlja donju granicu za poslodavce, ali njezin iznos uvelike se razlikuje od zemlje do zemlje.

Prema podacima Eurostata, 22 od 28 zemalja članica EU-a (Danska, Italija, Cipar, Austrija, Finska i Švedska bile su iznimke) imaju nacionalnu minimalnu plaću, kao i sve zemlje kandidatkinje za članstvo u EU (Crna Gora, Makedonija, Albanija, Srbija i Turska).

Minimalne plaće u Eurostatovu izvješću iskazane su u bruto iznosu pa je tako hrvatski minimalac u 2018. iznosio 465,72 eura i u rangu je češkog, a malo je niži od poljskog i slovačkog. Međutim iznosi tek četvrtinu minimalca koji primaju radnici u razvijenim europskim zemljama.

Raspon minimalnih plaća u zemljama EU-a kreće se od 261 eura u Bugarskoj do 1999 eura u Luksemburgu. U prvoj grupi je devet zemalja s minimalnim plaćama do 500 eura. Na dnu je već spomenuta Bugarska, Hrvatska je oko zlatne sredine, a na gornjoj granici su Poljska i Slovačka s minimalcem od 480 eura.

U drugoj grupi nalazi se šest zemalja s minimalnom plaćom između 500 i 1000 eura. Na donjoj granici je Estonija s ravno 500 eura, a na vrhu je Španjolska sa 859 eura. U trećoj grupi su bogate zemlje, u kojima primanja najslabije plaćenih radnika premašuju 1000 eura. Najbogatije predvodi Luksemburg, u kojem je zagarantiran minimalac gotovo tri puta veći od prosječne hrvatske plaće, a na začelju je Velika Britanija.

Najnovijim povećanjem u 2019. Hrvatska prelazi iz prve u drugu grupu s bruto minimalcem od 506,75 eura.

U zadnjih deset godina najveći rast minimalne plaće bilježe Rumunjska i Bugarska dok je među novim zemljama EU-a minimalac najsporije rastao u Hrvatskoj. Pritom treba naglasiti da se u mandatu vlade Andreja Plenkovića (uključujući aktualno povećanje) tempo rasta osjetno ubrzao.

Kada se u izračun uključi paritet kupovne moći, razlike u minimalnim plaćama više nisu tako velike. Točnije, raspon najmanje i najveće minimalne plaće smanjuje se s 1:7,7 na 1:2,9.

Preračunavanjem eura u standard kupovne moći dio zemalja (Rumunjska, Poljska) iz prve skupine prelazi u drugu sa srednjim minimalnim plaćama. Hrvatska ostaje u skupini najnižih minimalaca na istoj, šestoj poziciji.

Treba naglasiti da ne postoji precizan način usporedbe minimalnih plaća. Paritet kupovne moći ispravlja razlike u prosječnim troškovima života između zemalja, ali ne uzima u obzir moguće varijacije u cijenama između gradova unutar iste zemlje ili neke druge faktore, poput broja djece u kućanstvima ili troškova školovanja.