Omjer starije, ekonomski neaktivne populacije u odnosu na mlade i radno aktivne ljude raste diljem EU-a. U zemljama poput Njemačke taj omjer iznosi već sada visokih 40 posto, a do 2050. bit će još veći te će premašiti 75 posto u Italiji, Španjolskoj i Grčkoj.

Predviđa se da će broj umirovljenika u odnosu na radnike biti viši od 50 posto u većini zemalja EU-a, uključujući relativno bogatije nordijske zemlje i Nizozemsku.

U kombinaciji s kasnijim zapošljavanjem, manje stabilnim poslovima i visokom nezaposlenošću mladih u nekim od najzaduženijih zemalja, to predstavlja rizik i za javne financije. Olakšice bi mogle doći stvaranjem visokokvalificiranijeg stanovništva s većom zaradom koje plaća više poreza.

No to je samo djelomično rješenje, rekla je za Politico.eu Karina Doorley, ekonomistica koja se bavi mirovinama u Institutu za ekonomska i socijalna istraživanja u Dublinu.

Smanjenje iznosa mirovina, povećanje dobi za odlazak u mirovinu, povećanje doprinosa uplaćenih tijekom radnih godina neki su od prijedloga rješenja.

U mirovine treba ulagati

Predsjednik Francuske Emmanuel Macron u kampanji nedavno održanih predsjedničkih izbora, na kojima je ponovno izabran, dotaknuo se umirovljenika i mirovinskog sustava, predloživši podizanje dobne granice za ostvarivanje prava na mirovinu sa 62 na 65 godina. Međutim u mirovine je potrebno ulagati i povećavati ih, a tog se dijela nije dotaknuo.

Macron se sada suočava s ujedinjenim lijevim frontom, predvođenim Jean-Lucom Mélenchonom i francuskim sindikatima, koji ne samo da traže da se zadrži trenutna dob, već i da se snizi na 60 godina.

'Povećanje dobi za odlazak u mirovinu uopće ne odgovara onome što žele francuski radnici’, rekao je Pierre-Yves Chanu, ekonomski savjetnik CGT-a, najvećeg francuskog sindikata.

Unatoč projekcijama državnog mirovinskog opservatorija o proračunskom jazu za mirovine procijenjene na do 11 milijardi eura do 2027. godine, CGT ne vidi potrebu za podizanjem dobne granice za umirovljenje i umjesto toga poziva na opciju odlaska u mirovinu sa 60 godina, uz financiranje iz viših doprinosa poslodavaca i radnika. 'Zajamčiti dobru razinu mirovina u razumnoj dobi - 60 umjesto 65 - podrazumijeva prikupljanje potrebnih sredstava', rekao je Chanu, piše Politico.eu.

'Vladajući se opiru povećanju mirovina'

U Njemačkoj su vladajući obećali da neće povisivati dob za umirovljenje niti smanjiti mirovine.

‘Njemačka vlada mora se suočiti s neugodnom istinom o mirovinskoj politici. Moramo razgovarati o povezivanju dobi za odlazak u mirovinu s očekivanim životnim vijekom kako bismo pronašli pravedne mehanizme', rekao je Carl-Georg Luft, predsjednik Zaklade za prava budućih generacija i član njemačke liberalne stranke.

Danas su mirovinski sustavi s dinamikom plaćanja – u kojima se dio dohotka radnika oporezuje za financiranje mirovine u generacijskoj shemi – norma u velikom dijelu svijeta. Kvaka je u tome što, iako živimo dulje i zdravije, dob za umirovljenje je više-manje konstantna, a izabrani dužnosnici opiru se povećanju mirovina.

Ako doprinosi pojedinačnih radnika ostanu konstantni – ograničeni na 20 posto bruto plaće do 2025. – to bi značilo da do 2045. više od polovice saveznog njemačkog proračuna mora biti potrošeno na stabilizaciju mirovinskog sustava.

Kada političari pokušavaju riješiti taj problem, ne nailaze na odobrenje sindikata. Međutim često u političkim nadmetanjima svaka strana pokušava pridobiti naklonost birača, a ne osigurati dugoročnu održivost mirovinskog sustava.

No mlađe generacije frustrirane su većim naglaskom koji stranačka politika stavlja na pitanja starijih birača, među kojima je najviše umirovljenika.

‘Imate dugoročne potrebe mirovinskog plana koje se ne slažu s pritiscima kratkoročne politike. A pritisak kratkoročne politike kaže da mladi ljudi ne glasaju, a stari ljudi to čine. Dakle postoji politička pristranost', rekao je Nicholas Barr, profesor na London School of Economics.

U Kanadi, naprimjer, mirovinski zakon uživa razinu zaštite obično rezerviranu za ustav, a u Švedskoj mirovinska reforma zahtijeva međustranačku podršku. A one vlade koje mogu povećati dob za umirovljenje, mogu i ponuditi pojedincima veći izbor kada i kako otići u mirovinu, pružajući financijske poticaje da nastave raditi dulje.

U Švedskoj pak shema 'djelomične mirovine' omogućava radnicima u dobi od 60 do 64 godine da smanje radno vrijeme i primaju mirovinu jednaku polovici zarade koju su izgubili.