Međunarodni dan dostojanstvenog rada koji se u svijetu obilježava u posljednje dvije godine, pa tako i u našoj zemlji, prilika je da se u našoj zemlji ukaže na izrazito teške uvjete poslovanja i pogoršanje prilika s kojima se sve teže nose hrvatska poduzeća. Naša poduzeća već dugo upozoravaju da nisu u mogućnosti plaćati tako skupu državu i javnu potrošnju, da se više ne može trpjeti da u ovako maloj zemlji imamo javnu upravu i javna poduzeća koja bi mogla posluživati zemlju koja ima tri puta veći broj stanovnika.

Ovako velikoj potrošnji i skupoj državi svoj su vrlo veliki doprinos dali upravo sindikati iz javnog sektora koji nisu na osjetili što znači izgubiti radna mjesta, koji nisu osjetili što znači kad ne možete prodati već proizvedenu robu, koji ne znaju kako je to kad ne možete isporučenu robu naplatiti. Oni ne znaju ni kako je to kad svoje proizvode pokušate plasirati izvan ove zemlje s cijenama u koje su ugrađene sve gluposti koje su se mogle smisliti upravo zato da bi se mogle namiriti plaće u tako skupoj državnoj upravi i javnim poduzećima.

Umjesto da dijele kikiriki pred kamerama, sindikalni čelnici su mogli otići u tvornice koje još uvijek rade. Mogli su se malo raspitati i čuti o našoj konkurentnosti. Mogli su se informirati o neslavnom svjetskom rekorderu po kombiniranim davanjima za zaposlenike, a to bi naši sindikati još povećali.

Kad je riječ o plaćama, odnosno o neisplatama plaća, što je neprihvatljiva praksa, treba se upitati tko je ukinuo obrazac koji onemogućuje isplatu bez poreza i doprinosa. Pitamo i tko je odgovoran za neprihvatljivu praksu prema kojoj neka kompanija mjesecima ne plaća poreze i doprinose. Ili još konkretnije: tko to sprječava stečajeve tvrtki koje su takvi dužnici. Sindikalni čelnici bi štošta mogli o tome reći. I tko će biti odgovoran ako se neka tvrtka nađe u blokadi jer se nije naplatila iz javnog sektora.

U ime više od sto tisuća poslodavaca koji velikim naporima, ostavljeni sami sebi održavaju svoja poduzeće, isplaćuju redovno plaće, plaćaju poreze i bore se na nemilosrdnom tržištu, izražavamo protest zbog neprihvatljivih i paušalnih izjava, demagoške retorike i lažne empatije.

Hrvatska je zemlja poštenih i sposobnih ljudi u kojoj je nažalost jedan dio potpuno nekompetentnih ljudi na mjestima na kojima ne bi trebao biti. I sve dok je tako, bojimo se da nam neće biti bolje. Zato Hrvatska udruga poslodavaca traži velike promjene koje će značiti i boljitak cijelog društva.