NORVEŠKA CRNA UDOVICA

Belle Sorenson Gunness ostala je zapisana u američkim policijskim analima kao jedna od prvih žena serijskih ubojica. Njezina specijalnost su bili palež i ubijanje muževa. Motiv? Novac od polica osiguranja

Sa 1,83 centimetara visine i preko 90 kilograma, Belle je bila 'žena i pol'. U SAD je iz Norveške emigrirala 1881. kao mlada djevojka. Ubrzo se udala te je sa suprugom otvorila trgovinu slatkiša u Chicagu. Međutim, biznis nije najbolje išao, da bi nakon godinu dana dućan misteriozno izgorio. Nasreću, bio je osiguran.

S dobivenim novcem kupili su kuću u Austinu, ali i ona je 1898. nestala u požaru. Naravno, ponovo je sve pokrilo osiguranje, pa su Belle i suprug Mads Sorenson uskoro kupili novu. U novom domu Mads je uživao manje u godinu dana jer je iznenada umro – samo dan nakon što je uplatio dvije police životnog osiguranja

Belle nije dugo tugovala, preselila se s četvero djece u Indianu, gdje je kupila farmu. Dvoje djece će umrijeti. Pogađate - oboje su bili osigurani. Vatra je nastavila pratiti Belle, pa je uskoro na farmi izbio požar, ali sve je saniralo, dakako, osiguranje.

Njezin drugi muž, norveški emigrant Peter Gunness, mesar po struci, poginuo je 1902. godine. Na njega je 'nesretnim slučajem' pala velika mašina za pravljenje kobasica. Iako su pojedini susjedi posumnjali u cijelu priču, Belle je, od valjda najnaivnije osiguravajuće kuće na svijetu, zaradila tri tisuće dolara

Belle je tad krenula u biznis na veliko. Objavila je u novinama na norveškom jeziku oglas u kojem traži partnera. U sljedeće dvije godine na njezina su vrata pokucali brojni prosci koji bi uskoro nestajali.

Konačno, u proljeće 1908. na farmi je izbio veliki požar, a u ruševinama je policija pronašla četiri tijela: troje djece i ženski leš. Iako se pretpostavljalo da je riječ o Belle, nitko je nije uspio identificirati jer je nedostajala glava. Nakon prekopavanja dvorišta, pronađeno je 12 kostura i brojni ostaci dijelova tijela. Bellina glava nije nikad pronađena, usprkos naporima agenata njezine osiguravajuće kuće koji su joj najvjerojatnije htjeli uručiti ček.

Prema nekim naznakama, Belle je ubila preko 40 muškaraca te je skupila, za ona vremena, ogromno bogatstvo od 250.000 dolara. Zanimljivo je da je dio novca povukla sa štednog računa nekoliko dana prije zadnjeg požara

TRGOVCI LEŠEVIMA IZ EDINBURGHA

Irci William Burke i William Hare bili su partneri u poslu koji je u prvom dijelu 19. stoljeća bio popularan među mladim poduzetnicima u Velikoj Britaniji – krađa i prodaja tijela za seciranje. Radilo se o vrlo morbidnom načinu zarade, ali zbog velike potražnje za leševima (za praksu studentima medicine), bio je vrlo čest zločin koji su tadašnje vlasti manje-više tolerirale jer su žrtve ionako već bile mrtve.

Prvo tijelo koje su Burke i Hare prodali bio je leš umirovljenog ratnog veteran koji je kao zakupac živio u Hareovom konačištu. Zimi 1827. ukrali su tijelo iz lijesa te su ga prodali Medicinskom fakultetu u Edinburghu za sedam funti. Tad su prvi put sreli doktora Roberta Knoxa, vodećeg škotskog stručnjaka za anatomiju, koji će postati njihova stalna mušterija.

Nije prošlo mnogo vremena kad su partneri počeli razmišljati kako da svoj biznis učine još isplativijim. Rješenje je bilo očito – okrenuli su se ubojstvima

U godinu i pol dana Burke i Hare, uz pomoć svojih supruga, ubili su 17 ljudi. Prvo su pronalazili žrtve među Hareninim stanarima, a poslije su proširili krug djelovanja po okolnim ulicama. Nesretnike bi obično napili, zatim sjeli na žrtvina prsa, dok bi joj rukom prekrili nos i usta. Na tijelu ne bi ostali nikakvi tragovi nasilja. Njihova metoda ubijanja ušla je čak i u engleske rječnike, te je poznata kao 'burking'

Na nesreću ubojitog para, jedan je od Hareovih podstanara postao sumnjičav nakon što je pronašao mrtvaca ispod kreveta, pa je pozvao policiju. Kako bi izvukao živu glavu, Hare je svjedočio protiv kolege, pa je Burke obješen 1829. godine. Njegovo tijelo je poslije završilo na stolu za seciranje na medicinskom fakultetu. Hare je oslobođen i njegova daljnja sudbina nije poznata.

Iako je Burke optužen za ubojstvo 17 ljudi, sumnja se da ih je bilo više. Burke je vodio dnevnik o ubojstvima, a na jednom mjestu je napisao: '1. srpnja. Prodali smo Engleza za 10 funti. Zadržao sam sav novac jer mi je Hare prepustio vođenje posla.'

DOKTOR SMRT

U siječnju 1942. Nijemci su okupirali Francusku. Kako bi izbjegli teror nacista, mnogi pariški Židovi bili su spremni na sve kako bi pobjegli iz zemlje. To je bila prilika za zaradu za mnoge beskrupulozne likove, od kojih je najgori bio doktor Marcel Petiot

Petiot se u Pariz doselio 1932. godine, gdje je otvorio ordinaciju. Usprkos glasinama da radi ilegalne abortuse te da narkoticima opskrbljuje ovisnike, imao je veliki broj pacijenata.

Početak progona Židova inspirirao je Petiota da uspostavi svoju vlastitu lažnu rutu za bijeg. Izmislio je kodno ime dr. Eugene te je proširio je glas da za 25.000 franaka može osigurati odlazak u Argentinu ili u neku drugu zemlju Južne Amerike. Svoje žrtve bi uvjerio da argentinske vlasti traže da se prebjezi cijepe, te bih otrovao cijanidom. Prisvojio bih njihovu imovinu i riješio se njihovih tijela.

Njemački Gestapo u proljeće 1943. načuo je za rutu dr. Eugena, čak su prisilili jednog zarobljenika da se ubaci u njegovu mrežu te je ovaj netragom nestao. Sljedećih sedam mjeseci Petiot se skrivao uz pomoć prijatelja, hvaleći se da ga Gestapo traži zbog ubojstva Nijemaca i doušnika.

Godinu dana kasnije, nakon oslobađanja Pariza, francuska policija je pretresla Petiotovu trokatnicu koja je nastradala u požaru. U kući su pronašli hrpu živog vapna pomiješanog s ostacima ljudskih tijela. U podrumu su pronašli obezglavljeni leš bez unutarnjih organa.

Tijekom suđenja Petiot se branio tvrdnjom da je riječ o velikom nesporazumu i da je on samo ubijao Nijemce. Osuđen je na smrt, a nekoliko dana je proveo čekajući u zatvoru da se popravi giljotina.

Sumnja se da je Petiot ubio više od 60 ljudi, a na krvavom biznisu je zaradio impresivnih 200 milijuna franaka