Da se ne zavaravamo: uz pjenušac i buket želja za mirnijom i boljom Novom, prva svjetska vijest u 2017. bila je o 39 mrtvih i 69 ranjenih u divljačkom napadu na noćni klub Reina u Istanbulu.

U strahu da se ne ponovi smrtonosni upad tegljača među mnoštvo građana u Nici i na berlinskom božićnom sajmu, Njujorčani su u novogodišnjoj noći prilaze Times Squareu s dva milijuna posjetitelja prepriječili kamionima punim pijeska.

Na tradicionalnom dočeku Nove na trgu ispred glavne željezničke stanice u Kölnu stotine policajaca je tijelima izoliralo grupe Sjevernoafrikanaca i priječilo im prilaz platou ispred glavnog ulaza u čuvenu kelnsku katedralu. Policija je time željela spriječiti ponavljanje prošlogodišnjih nereda, kada je na Silvestrovo nekih tisuću muškaraca, uglavnom iz sjevernog dijela Afrike, seksualno napastovalo i silovalo žene, masovno kralo i ciljano ometalo bogoslužje u katedrali, što je izazvalo burne rasprave o politici prema izbjeglicama i gubitku državne kontrole.

Nakon kritike ljevičara o diskriminaciji i političkoj nekorektnosti prema 'Nafrijima' (skraćenica od Nordafrikaner, uvredljiv naziv za Sjevernoafrikance), ovoga puta su i CDU/CSU i SPD složno stali u obranu kelnske policije, čak i predsjednica Zelenih, Simone Peter, koja je u prvi mah govorila o neprimjerenoj akciji, ali se brzo povukla i složila s ostalim strankama ocijenivši je 'potrebnom i stoga legitimnom'.

A poslije noći lijepih želja i velikih očekivanja, možda ste i vi pratili izravan prijenos tradicionalnog bečkog Novogodišnjeg koncerta. Znate ono: Zlatna dvorana Musikvereina, Bečki filharmoničari, ocean cvijeća, skockana publika, red Johanna Straussa Oca, red Franza Lehara, red polki, red valcera. I Beč, ah, taj okićeni, ukićeni, nakićeni, prekićeni Beč.

I, naravno, dirigent. Ali koji? Koncert kao koncert, no u toj novogodišnjoj glazbenoj bajci najzanimljiviji je bio 35-godišnji Gustavo Dudamel iz Venezuele, najmlađi maestro u 75 godina otkako se koncert održava. Rođen u venezuelanskom gradu Barquisimeto veličine Zagreba, odrastajući sa sedam članova obitelji u stančiću od pedesetak kvadrata, mali vunderkind je već s četiri godine iskakao među polaznicima muzičkog obrazovnog programa za djecu i mlade zvanom El Sistema, osnovanom 1975. da se onima koji nemaju para za skupo muzičko obrazovanje omogući ulazak u veliki svijet glazbe. Dudamel je to fantastično iskoristio, postavši zvijezda međunarodnih koncertnih podija, a kod kuće obožavani nacionalni junak, toliko obožavan da je Los Angeles Times njegovu popularnost 2012. usporedio s onom u vrijeme Beatlesa na vrhuncu slave.

No Venezuelanci su od njega tražili nešto više, mnogo više. Tražili su da se politički aktivira i kritizira vladajuće u vremenu kada je zemlja najbogatija naftom na svijetu tonula u totalni ekonomski glib sa 750 posto inflacije, a smušeni vrh glavinjao iz lošeg u gore. No, Dudamel je šutio i dirigirao.

'Digni glas protiv režima'- stoji komentar ispod Dudamelove fotografije na Facebooku. 'Reci svijetu da je tvoj narod gladan i umire zbog nedostatka lijekova. Govori u ime onih čiji se glas ne čuje', kaže drugi fejsbukovac. I tako redom. No Dudamel je uporno šutio i dirigirao te je nacionalni junak ubrzo postao 'smeće s krvavim dirigentskim štapićem' i 'kurvin sin', a nakon prijetnji smrću maestro se više ne kreće bez dvojice tjelohranitelja.

I tako, dok nas je Venezuelanac Gustavo Dudamel bečkim valcerima uveo u 2017., MMF je Venezuelu uveo u novu godinu predviđanjem o novoj, još puno, puno višoj inflaciji - barem 1.600 posto! Možete li zamisliti da vam se, recimo, 3.200 kuna ionako minimalne plaće u pranju stisne na dvije kune? Zbog te i takve hiper inflacije venezuelanska je vlada stoga uoči Nove godine preko noći povukla iz opticaja najkorišteniju novčanicu od 100 bolivara, a nju su trebale zamijeniti one od 500 i 20.000.

Prve su proglašene nezakonitim sredstvom plaćanja, no druge nisu stigle u opticaj, što je izazvalo sveopći kaos u bankama i na bankomatima, gnjev i masovne demonstracije. Ljudi nisu mogli kupiti ni kruh, a hrpe ionako obezvrijeđena novca postale su cigle običnog papira. Nakon bijesnih prosvjeda predsjednik Nicolas Maduro produžio je korištenje 100 bolivara do 2. siječnja, objasnivši da je za sve kriva - 'međunarodna sabotaža'. Tiskanje je, doduše, naručeno u SAD i Velikoj Britaniji, ali... kad nemaš rješenja, optuži vanjskog neprijatelja.

Na prijelazu u novu godinu kolabirao je i indijski bankarski sustav. Indijska je vlada, naime, najavila radikalnu reformu u kojoj je u 'ritualu čišćenja' povukla iz opticaja 86 posto novčanica u vrijednosti 500 i 1.000 rupija kao dio akcije suzbijanja korupcije i utaje poreza. Većina građana ima neprijavljenu štednju izvan dosega poreznih vlasti, pa je 'demonetizacija' osmišljena kako bi se tome stalo na kraj. No kako centralna banka ni ovdje nije na vrijeme stare novčanice zamijenila novim, izbila je panika zbog nestašice gotovine u zemlji gdje se još 90 posto transakcija obavlja kešom.

Britance ne muči gotovina, ali njihove tvrtke muči kako preživjeti vrijeme kada im zemlja izađe iz EU-a. Prema najnovijoj izjavi šefa irske Agencije za industrijski razvoj (IDA) Martina Shanahana, više od stotinu britanskih banaka i financijskih institucija sa sjedištem u Londonu, ozbiljno se zanima za uvjete pod kojima se mogu preseliti u susjedovo dvorište. Irska nije u prednosti pred Francuskom ili Njemačkom samo zbog blizine, nego zbog jezika i istog zakonodavstva, pa Irci zadovoljno trljaju ruke, nadajući se da će gostoprimstvo naplatiti nekim od 80.000 novih radnih mjesta, koliko ih planiraju ostvariti do 2019. godine.

A za to se vrijeme u samoj Velikoj Britaniji vodi žučna rasprava o - lisicama. Unatoč činjenici da se 84 posto građana protivi ponovnom legaliziranju tradicionalnog lova na lisice, naročito na Boxing Day (naše Štefanje), premijerka Theresa May planira nastaviti pripremu u Parlamentu za glasovanje o ukidanju zakona o zabrani lova na dotičnu životinju. Ako stvar prođe jednako kao Brexit, možda će i male lije morati bježati u Irsku.

I dok su u novogodišnjoj noći pucale petarde i sijevali vatrometi, onaj nesretni Kim Jong-un izjavljuje kako nacija 'aktivno napreduje' u planovima za testiranje interkontinentalnih balističkih projektila, podsjećajući 'imperijalističke' SAD da je Sjeverna Koreja svjetska sila.

Amerikanci pak trenutačno nemaju vremena za takve čarke, zabavljeni oko inauguracije novoga predsjednika 20. siječnja. Na njoj će nastupiti i zbor Mormon Tabernacle, inače dio Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, no njegova članica Jan Chamberlin putem Facebooka poručuje kako ne namjerava pjevati u čast čovjeku koji je podsjeća na Hitlera.

'Nastup je dobrovoljan, a vaša usporedba nije samo intelektualno nepoštena, nego doista odbojna', komentira Fox News. Jan Chamberlin ipak nije usamljena, jer je mormon Randal Thacker skupio više od 24.000 potpisa pripadnika Crkve koji traže otkazivanje nastupa njihova zbora. Dvoje se i neke članice slavnih Rockettesa, bojeći se da će na njihov show i imena biti prilijepljena etiketa krajnje desnice. A što se 20. siječnja više približava, jače se čuje glas nekih koji bi na mjestu prve dame radije vidjeli visprenu kći Ivanku Trump, nego bljedunjavu suprugu Melaniju.

P.S. 'Ubih se od posla' velimo nakon puno rada. Što se događa gazdama ako se netko od njihovih zaposlenika doista ubije zbog prekomjernog rintanja? U nas ništa. U Japanu je zbog toga upravo odletio prvi čovjek Dentsua, gigantske međunarodne tvrtke za oglašavanje i odnose s javnošću sa 47.324 zaposlena. Među tih 47.324 našla se i 24-godišnja Matsuri Takahashi, radeći puno i previše, više od 100 prekovremenih sati mjesečno, a kada je izgorjela, jednostavno se ubila. Japanska vlada njezin je slučaj ocijenila kao tipičan primjer smrti uslijed pretjeranog rada, zvane 'karoshi'. 'Za njenu smrt osjećam duboku odgovornost kao osoba koja nadzire vođenje tvrtke' - izjavio je CEO Dentsua,Tadashi Ishii napustivši direktorsku fotelju. Inače, prema informacijama japanske vlade, zbog 'karoshija' godišnje se u Japanu ubije 2.000 ljudi.

Ah, da, lijepo se provedite na skijanju jer smo i školske praznike prilagodili zimskim radostima.