Sumorna slika kineskog gospodarstva proizlazi prije svega iz nekretninskog kraha i nemogućnosti vraćanja dugova, no kap koja bi mogla preliti čašu zapravo je rastuće nepovjerenje u informacije koje dolaze iz Kine. Tamošnjoj vladi predbacuje se da manipulira podacima, prikriva važne činjenice te ponekad nudi opasne gospodarske recepte. Što je ekonomija ranjivija, to se više potiskuju znanje i činjenice.

Restriktivna i neučinkovita poput SSSR-a

Odmicanjem od desetljećima duge politike djelomične liberalizacije protoka informacija, Kina samoj sebi otežava cilj restrukturiranja novih industrija. Riskira da, baš poput SSSR-a, postane primjer toga da autokratska vladavina nije samo restriktivna, nego i neučinkovita.

Pod čelnikom Xi Jinpingom cenzura se rasplamsala. Računi na društvenim mrežama sve se pomnije prate, a dužnosnici su sve oprezniji u razgovoru s vanjskim akterima. Znanstvenici se boje da ih netko promatra, a poslovnjaci uzvikuju komunističke parole.

Tehnički podaci nestaju, posebice ako ne idu u prilog državi. Brojke o nezaposlenosti mladih – velikom problemu u toj zemlji – isto tako prolaze facelifting. Platna bilanca toliko je netransparentna da je čak i američko ministarstvo financija zapanjeno time, a burze su 19. kolovoza prestale objavljivati dnevne podatke o padu stranih ulaganja.

Kako se ekonomska kontrolna ploča prekriva, privatnom sektoru sve je teže donijeti dobre odluke. A i državni službenici vjerojatno imaju sličan problem.

Politička sloboda i ekonomski uspjeh idu ruku pod ruku

Sredinom 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća liberalni mislioci poput Karla Poppera i Friedricha Hayeka tvrdili su da decentralizirana moć i protok informacija sprječavaju tiraniju te omogućuju milijunima poduzeća i potrošača da donose bolje odluke i žive boljim životom.

Raspad SSSR-a pokazao je da su bili u pravu. Kako bi se održali na vlasti, vladajući su nemilosrdno kontrolirali informacije, a to je zahtijevalo brutalnu represiju. Gospodarstvo je bilo zakinuto za točne cjenovne signale te obavijeno velom laži, pa na kraju ni sovjetsko vodstvo više nije moglo dobiti točnu i preciznu sliku.

Xijev panopticizam bez granica

Kina se otvaranjem tržištu nadala da će ipak zadržati kontrolu, izbjegavajući pogreške SSSR-a. Od 1990-ih naovamo njezine vlasti dopuštale su mnogo slobodniji protok tehničkih informacija u ekonomiji i znanosti. Internet se intenzivno pratio, ali nije bio zabranjen.

Desetljećima je kinesko državno vodstvo upravljalo sustavom poznatim kao neican, u kojem novinari i dužnosnici sastavljaju privatne izvještaje. Primjerice, tijekom poznatog prosvjeda na trgu Tiananmen kineski vlastodršci stalno su bili informirani o događanjima na terenu.

Tehnoutopisti među pristašama Komunističke partije Kine nadali su se da će big data i umjetna inteligencija unaprijediti ovaj sustav i stvoriti visokotehnološki 'panoptikum' za vrhovnog vođu, a on bi omogućio onu vrstu prosvijećenog središnjeg planiranja koje nije uspjelo Sovjetima.

Ovakva vizija djelomično otvorene i hiperučinkovite Kine sad je dovedena u pitanje.

Usred širenja kulture straha i odlučnosti da se nacionalna sigurnost stavi iznad gospodarstva, državna stranka pokazala se nesposobnom ili nespremnom ograničiti opseg svog uplitanja u protok informacija.

Xijeve ideje sada se navode čak i u dokumentima o monetarnoj politici i godišnjim izvješćima kineskih megabanki, a bezazleni strani savjetnici tretiraju se kao špijuni. A to sve unatoč činjenici da kinesko sve sofisticiranije gospodarstvo zahtijeva fluidnije i složenije procese donošenja odluka.

Rezultat toga svega je i pad slobode pojedinaca. U sve represivnijem okruženju mnogi Kinezi još uvijek imaju liberalne stavove i uživaju u raspravama, ali se drže privatnih okupljanja.

Kini se ne piše dobro

Kako zemlja skriva bitne gospodarske podatke kao zmije noge, alokacija kapitala postala je sve teža, a sve to dolazi u vrlo osjetljivom trenutku. Radna snaga se smanjuje pa se Kina sve više mora oslanjati na povećanu produktivnost da bi rasla. Pritom je najvažnije iskoristiti resurse što je bolje moguće.

Zemlja se pod hitno mora odmaknuti od jeftinih kredita i neobuzdane gradnje te se usredotočiti na inovativne industrije i opskrbu potrošača. Zato se ulaganja slijevaju u električna vozila, poluvodiče i drugo. No ako se investicije temelje na pogrešnim podacima o ponudi i potražnji ili ako se skrivaju podaci o subvencijama i dobiti, šanse za uspješnu tranziciju vrlo su male.

Jedan od protuargumenata mogao bi biti da ključni donositelji odluka u zemlji i dalje raspolažu pravim informacijama pa pomoću njih mogu usmjeravati gospodarstvo. Ali nitko zapravo ne zna kakve podatke i izvješća Xi dobiva na uvid.

A kako se javni prostor sužava, moguće je da je i tijek privatnih informacija iskrivljen i nepouzdaniji jer nitko baš ne želi potpisati dopis u kojim piše da neka od Xijevih politika nije uspjela.