Bjelorusija je od prvog dana otvorene ruske agresije na Ukrajinu prebacivala ruskoj vojsci velike količine vojne opreme i streljiva. Uz to, režim u Minsku je tijekom početka rata punog razmjera dozvolio napredovanje ruskih postrojbi u Ukrajini iz pravca Bjelorusije, pa čak i dopustio da Rusi izvedu raketne napade na ukrajinske gradove s njezinog teritorija.

Zapad je krajem proteklog lipnja donio novi paket sankcija protiv Bjelorusije kao odgovor na njezinu kontinuiranu potporu Rusiji u ratu u Ukrajini. Nove mjere osmišljene su da bi se zatvorile postojeće rupe u zakonu i spriječilo zaobilaženje ranije nametnutih sankcija, a sve u cilju povećanja pritiska na Minsk.

Međutim Bjelorusija je samo tjedan dana nakon posljednjeg paketa sankcija primljena u Šangajsku organizaciju za suradnju, proizašlu iz sporazuma s kraja 1990-ih godina o jačanju međudržavnog vojnog povjerenja između Kine, Rusije, Kazahstana, Kirgistana i Tadžikistana. Tom savezu kasnije su se pridružili i Indija, Pakistan te Iran, a Afganistan i Mongolija imaju status promatrača.

Bjelorusija je time ojačala svoje veze s Kinom nakon što ju je Zapad posve izolirao, a Rusija, prema ocjeni analitičara, nije u poziciji spriječiti potencijalno kinesko zadiranje u zonu utjecaja Kremlja, kojem je pak za suprotstavljanje sve bolje opremljenijim Ukrajincima potrebno dodatno oružje od saveznika.

Među tim oružjem je i bjeloruski dugodometni višecijevni raketni bacač Polonez - M, navodno razvijen u suradnji s kineskom vojnom industrijom, a pozicioniran je kao suparnik američkim sustavima M142 HIMARS (High Mobility Artillery Rocket Systems), kakvi djeluju unutar ukrajinskih postrojbi.

Rusko priznanje učinkovitosti HIMARS-a

Polonez - M uveden je u bjeloruske snage u studenome prošle godine, što je prema nekim informacijama potaknulo želju Moskve da usvoji taj višecijevni lansirni sustav.

Razmišljanja Rusa o nabavi Poloneza - M proizlaze upravo iz uočenih učinkovitosti ukrajinskih HIMARS-a, kojima se pripisuju značajna uništenja ključnih ruskih zapovjednih središta, skladišta streljiva i zračnih baza.

Koliko je HIMARS poželjno oružje među istočnim članicama NATO-a, najviše govori podatak da su baterije tih raketnih bacača već postavljene u Poljskoj, a u Rumunjskoj je otvoreno središte za njihovo održavanje.

HIMARS-i, koje proizvodi američki Lockheed Martin, danas su prioritet i ostalim članicama NATO-a - Latviji, Litvi, Estoniji, Norveškoj, Italiji, Bugarskoj i Hrvatskoj - a za obranu od moguće kineske invazije u indopacifičkoj regiji namjeravaju ih nabaviti i Tajvan, Filipini i Australija.

Vojni analitičari smatraju da isporuka bjeloruskog Poloneza - M ruskoj vojsci ovisi o ugovorima o licenciranju između Pekinga i Minska jer taj sustav, prema nekim informacijama, koristi projektile kineske proizvodnje, iako se ne zna točan udio kineskih komponenti u njemu.

Pretpostavlja se da su Kinezi, osim za navođene rakete, zaslužni i za to što Polonez - M koristi satelitsku navigaciju za izvođenje preciznih dalekometnih napada, ali i prva testiranja izvedena na kineskom teritoriju.

Ruski vojni stručnjak Jurij Ljamin ranije je u razgovoru za Eurasian Times podsjetio na kinesku tendenciju da dopusti svom oružju da uđe u zone sukoba preko posredničkih zemalja.

Uz to, smatra da je Moskvi prijeko potreban takav sustav jer ruski višecijevni raketni bacači Tornado - S mogu gađati objekte udaljene tek 120 kilometara, za razliku od Poloneza - M, čije rakete pogađaju ciljeve na čak 290 kilometara, dok za ruski sustav Iskander, deklariranog dometa između 400 i 500 kilometara, tvrdi da je pretjeran.

Također navodi da Iskander, dizajniran za probijanje proturaketne obrane, ima visoku cijenu, što dovodi do njegove upotrebe isključivo za najkritičnije ciljeve.

Spreman za djelovanje u osam minuta

Drugi pak analitičari smatraju da Peking i Minsk nastoje ne prijeći 'crvene linije' Zapada u vojnoj suradnji, kako međusobno, tako i s Rusijom. Stoga će, predviđaju, njihove veze u dogledno vrijeme ostati uglavnom na gospodarskom planu.

Pojedini stručnjaci ukazuju i na mogući nastavak suradnje Kineza i Bjelorusa u razvijanju taktičkih projektila sličnih američkom MGM-140 (ATACMS) i to na način da Peking osigura projektile i navigacijske sustave, a Minsk lansirne i transportne platforme.

Nadograđena inačica postojećeg sustava, Polonez - M, doživjela je značajna poboljšanja u svojim taktičko-tehničkim karakteristikama, što joj omogućuje da istovremeno gađa do osam ciljeva s visokom preciznošću u dometu povećanom za 90 kilometara od izvornika.

Modernizirani Polonez opremljen je vođenim projektilima B200 i B300 kalibra 301 milimetar, koji su strukturno analogni kineskim projektilima A200 i A300, s time da rakete imaju odvojive borbene stupnjeve s aerodinamičkim kontrolnim jedinicama i inercijalnim navigacijskim modulima s korekcijom pomoću GLONASS-a/GPS-a/Beidoua.

Ruski i bjeloruski vojni stručnjaci identificirali su još nekoliko prednosti bjeloruskog sustava u odnosu na ruski pandan Tornado - S. To uključuje napredniji princip modularnog punjenja i vrhunske parametre performansi leta. Treba reći i da je Polonez - M postavljen na 8x8 kamionsku šasiju MZKT-7930, platformu poznatu po tome što se na njoj nalaze razni drugi sustavi naoružanja, poput već spomenutog Iskandera, obalnog raketnog sustava Bastion i sustava protuzračne obrane S-400.

Baterija Polonez - M sastoji se od mobilnog upravljačkog modula, dva transportna punjača i dva lansera. Oprema zapovjednog dijela sustava omogućuje komunikaciju s ostalim borbenim, transportno-utovarnim i zapovjednim vozilima u dometu do 10 kilometara u pokretu te do 30 kilometara u mirovanju.

Inačicom M upravlja četveročlana posada koja može neprekidno djelovati do 48 sati, s time da se sustav može pripremiti za borbu za manje od osam minuta i to sa sposobnošću paljbe od osam projektila za neutralizaciju osam različitih ciljeva u 50 sekundi.