Sustav strukovnog obrazovanja i obrtništva u Njemačkoj nerijetko se navodi kao jedan od najvažnijih stupova tamošnjeg gospodarstva. Zahvaljujući njemu njemački srednjoškolci koji nemaju želje za fakultetom dobivaju odlično školovanje i kasnije priliku za rad, bilo samostalan, bilo u tvrtkama. No cijenjeni sustav kojem se mnoge države dive i željele bi ga kopirati u posljednje vrijeme bori se s dva ozbiljna i rastuća problema, što bi moglo utjecati na legendarnu stabilnost njemačke ekonomije.

Prvi od tih problema je manjak interesa, odnosno manjak mladih koji su voljni odabrati klasični put u razne profesije. Njemačko Udruženje gospodarsko-industrijskih komora (DIHK, Deutscher Industrie- und Handelskammertag) objavilo je sredinom lipnja istraživanje kojim je obuhvatilo više od 11 tisuća poduzetnika. Istraživanjem su se pokušali utvrditi uvjeti pripravničkih pozicija u kompanijama i ostala pitanja vezana uz zapošljavanje mladih

Iako je u 2015. više od pola milijuna mladih započelo pripravništvo u raznim kompanijama, u gotovo trećini njih (31 posto) ostalo je nepopunjenih i slobodnih mjesta za pripravnike, odnosno šegrte. Takav trend posljedica je dvaju nepovoljnih demografskih kretanja: manjeg nataliteta te sve manjeg broja njemačkih srednjoškolaca koji se interesiraju za strukovno obrazovanje, odnosno sve više njih koji se odlučuju za fakultet.

Prema dostupnim podacima, u Njemačkoj je ove godine srednju školu završilo oko 120.000 manje učenika nego što je to bilo prije deset godina. Udio onih koji se prijavljuju za početak strukovnog obrazovanja kod raznih poduzetnika je u istom razdoblju smanjen za sedam postotaka. S druge strane, broj učenika koji odlaze na fakultetsko obrazovanje danas je čak 40 posto veći nego sredinom prošlog desetljeća.

Popularno njemačko strukovno obrazovanje je sustav u kojem oni koji završavaju školovanje, a nemaju namjeru pohađati fakultet, ulaze u trogodišnje programe kojima se izučavaju za određeno zanimanje. Pola vremena provode u praktičnoj nastavi pod nadzorom majstora, a pola vremena u klupama strukovnih škola. Od države dobivaju i svojevrsnu stipendiju, odnosno naknadu za rad, a subvencionirano im je i zdravstveno osiguranje i javni prijevoz i sl. Na kraju trogodišnjih programa, učenici odnosno praktikanti najčešće dobivaju ponude za puno zapošljavanje kod onih kod kojih su radili u međuvremenu.

Da bi neka kompanija mogla na rad primati učenike u tom sustavu, ona mora imati odobrenje strukovnog udruženja za određenu profesiju. Taj je zahtjev na tragu drugog velikog problema koji muči njemački uslužni sektor. Prema jednoj analizi, koju je provela Europska komisija, čak trećina zaposlenih u Njemačkoj mora imati neku vrstu stručne dozvole odnosno certifikata kako bi obavljali svoj posao. U Britaniji to vrijedi za manje od petine zaposlenih, a u Danskoj njih samo 14 posto.

Iskustvo Kanađanke koja se 2009. godine doselila u Njemačku, a koje je ovih dana iznijela Wall Street Journalu, govori da ona nakon godinu i pol školovanja, oko 2000 eura raznih troškova i tri ispita ima dozvolu da smije raditi samo dvije vrste kolača. Kako bi postala profesionalni pekar, ona bi morala završiti cijelo trogodišnje školovanje i položiti dodatne ispite.

Ekonomisti tvrde da takav sustav, koji svoje korijene vuče iz trgovačkih gildi srednjeg vijeka, a u kojem nekih 150 profesija ima vrlo stroge zahtjeve oko toga tko ih smije obavljati, negativno utječe na uslužnu industriju. Zbog toga je problem njemačke regulacije u uslužnom sektoru istaknut i na europskom nivou. Prema nekim kritikama, njemački sustav ozbiljno koči daljnju liberalizaciju tržišta usluga u Europskoj uniji.

U Njemačkoj se brane ističući da njihov sustav osigurava kvalitetu posla, odnosno obavljenih usluga, i da pomaže srednjoj klasi u borbi protiv globalizacije. Kažu da njemački radnici zahvaljujući tome nisu zabrinuti zbog jeftine konkurencije kao, primjerice, zaposleni u SAD-u ili Velikoj Britaniji.

Četrdesetak zanimanja u Njemačkoj, poput vodoinstalatera ili zidara, zahtijeva trogodišnje školovanje, nakon čega dolaze dodatni ispiti, zbog čega proces do majstorske pozicije traje i po pet ili šest godina. Čak i u tradicionalno reguliranim zanimanjima, poput prava, računovodstva i sličnih, Njemačka u usporedbi s drugima ima dodatnu razinu pravila, ističu stručnjaci iz Organizacije za ekonomski razvoj i suradnju (OECD).

Europska komisija je stoga ove godine pokrenula pravne procese protiv njemačkog ograničavanja konkurencije u pojedinim zanimanjima, kao što su arhitektura i strojarstvo. Komisija u skoroj budućnosti planira i pokrenuti stvaranje regulative na razini cijele Unije, koja bi obrtnicima i profesionalcima olakšala započinjanje posla izvan matičnih zemalja.

Potez svojevrsne deregulacije bio bi dvosjekli mač za njemačko gospodarstvo. Može se nagađati da bi otpor prema popuštanju strogih pravila kojima je regulirano puno profesija mogao biti značajan, s jednakom egidom s kojom to inače ide – kako bi se 'od jeftine konkurencije zaštitili domaći radnici'. No Nijemcima bi dobro došlo to da i strani profesionalci i obrtnici mogu lakše nuditi svoje usluge kod njih.

U samoj Njemačkoj već postoje inicijative da se tamošnja pravila ponešto prilagode pa se razgovara o tome da se i onima s fakultetskom diplomom dozvoli ulazak u trogodišnje strukovne programe, a predlažu se i pravila koja bi, recimo, imigrantima, odnosno azilantima, osigurala da ih nitko ne smije protjerati iz zemlje tijekom trogodišnjeg školovanja i dvije godine nakon njega ako pronađu stalno zaposlenje.

Njemačkom strukovnom obrazovanju svakako slijedi razdoblje promjene i prilagodbe. Neke objavljene procjene govore da čak niti imigrantski val ne može zadovoljavajuće popuniti zahtjeve tamošnje ekonomije za određenim zanimanjima. Ostaje otvoreno pitanje na koji će se način Njemačka odlučiti na reformu i hoće li to biti napravljeno na vrijeme kako bi se izbjegao neki trajniji utjecaj na tamošnje gospodarstvo.