Hamburška luka predstavlja vrata Njemačke prema svijetu. A prije svega vrata prema – Kini. Ekonomski gigant s Dalekog istoka najveća je mušterija Hamburger Hafena. Samo u prvih šest mjeseci ove godine iz Kine je u ovaj hanzeatski grad na sjeveru Njemačke stiglo više od 1,3 milijuna kontejnera.

Kineski brodarski div COSCO zato želi preuzeti 35 posto vlasničkog udjela u tom terminalu. Hamburška luka i HHLA (logistička kompanija) također žele to – jer bi onda terminal Tollerort postao ključan za najveću svjetsku brodarsku kompaniju. No sredinom kolovoza objavljeno je da savezno ministarstvo gospodarstva u Berlinu ima određene nedoumice po pitanju ulaska kompanije COSCO u Hamburg. Njemačka vlada, kako je javila agencija Reuters, nema jedinstven stav po pitanju preuzimanja suvlasničkog udjela kineske tvrtke u hamburškoj luci. Vlada na koncu mora odobriti taj korak – a može ga i blokirati, piše Deutsche Welle.

Spor oko angažmana brodarske tvrtke COSCO jasan je dokaz da Njemačka pod znak pitanja stavlja svoje gospodarske odnose s Kinom, dugo vremena jedan od temelja njemačkog poslovnog modela. Nakon što je ruskim napadom na Ukrajinu postalo jasno koliko je Njemačka 'ranjiva' zbog ovisnosti o ruskom plinu, Nijemci sada traže odgovor na pitanje kakav odnos ubuduće žele imati s Kinom. Kako se nositi s autokracijom koja je već godinama najveći njemački trgovinski partner i zemlja u kojoj je aktivno oko 5500 njemačkih kompanija? Kako se odnositi prema zemlji koju se u dokumentima Europske unije (EU) istovremeno naziva partnerom, ali i konkurentom i strateškim rivalom? Pri čemu s vremenom sve veću prevagu dobiva – rivalitet.

Robert Habeck, ministar gospodarstva i vicekancelar iz stranke Zeleni, najavio je 'robusniju trgovinsku politiku' prema Kini. Na kraju konferencije ministara trgovine zemalja članica skupine G7, Habeck je sredinom rujna rekao da je 'prošlo doba naivnosti u odnosu na Kinu'.

Već koncem svibnja Habeck je odbio dati jamstva koncernu VW za investicije u Kini. Bio je to šok. Više desetljeća se na razne načine olakšavalo poslovanje njemačkih poduzeća u Kini, ili preko jamstava za ulaganja ili garancija za izvoz robe. Stručnjak za Kinu Tim Rühlig iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) o promjeni kursa kaže: 'To bi uskoro mogla biti standardna metoda. Njemačke firme bi u skorije vrijeme mogle nastaviti investirati u Kini, trgovati s Kinom, ali sve to samo uz vlastiti rizik, a ne više uz pomoć državnih garancija i raznih sigurnosti.' Njemačka država, dodaje Rühlig za DW, 'ne želi više prakticirati poticaje za njemačke firme kako bi se širilo poslovanje s Kinom'.

Ali njemačke firme čine to i dalje – usprkos političkim odlukama. Sudeći po rezultatima studije Jürgena Matthesa iz Instituta njemačke privrede (IW), njemačke firme su u prva dva kvartala ove godine investirale oko deset milijardi eura u Kini – to je rekordna svota. Ulaganja se koncentriraju samo na nekoliko branši: prije svega su to automobilska industrija i kemijska branša. Samo na četiri njemačka industrijska giganta (VW, BMW, Mercedes i BASF) otpada trećina izravnih europskih investicija u Kini, tvrde autori studije koju je objavila Grupacija Rhodium.

Jörg Wuttke, predsjednik Europske trgovinske komore u Kini, potvrdio je informacije Rhodiumovih stručnjaka, iz kojih proizlazi i da je za 80 posto europskih investicija u Kini zaslužno samo deset velikih europskih kompanija. Wuttke za DW kaže: 'To je znak da ostale europske firme doduše ne napuštaju Kinu, ali da se trenutno po pitanju novih ulaganja zanimaju za neke druge zemlje, a time se fokusiraju na diversifikaciju.'

Wuttke je ujedno BASF-ov čovjek u Kini, a priznaje da je deset velikih europskih kompanija izrazito ovisno o Kini. Ovisnost vidi i po pitanju uvoza rijetkih metala, polusirovina za farmaceutsku branšu ili fotovoltaik sustava. Ali sve u svemu, ipak smatra da usporedba s ovisnošću Europljana o Rusiji ne stoji: 'Imamo naftovod i plinovod iz Rusije. A iz Kine imamo vodove preko kojih stižu igračke, namještaj, sportska oprema, odjeća, obuća. Većinu tih proizvoda, ja bih rekao njih 90 posto, može se lako dobiti i drugdje.'

A što je s izvozom u Kinu? IW-ov stručnjak Matthes kaže da o njemu ovisi oko tri posto njemačkih radnih mjesta: 'To je preko milijun radnih mjesta. To je velika brojka, ali treba ju staviti u kontekst više od 45 milijuna posloprimaca u Njemačkoj', dodaje Matthes za DW. Njegov zaključak glasi: 'Sveukupno gledajući, ovisnost o Kini kao izvoznom tržištu doduše je relevantna, ali ona nije tako velika kao što se to medijski često tvrdi.'

Unutar njemačke vlade pogotovo Zeleni vrše pritisak u pogledu poslovanja s Kinom. Početkom rujna ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock upozorila je predstavnike njemačke privrede: 'Ne možemo si i drugi put priuštiti to da se nadamo kako neće baš sve tako loše biti s tim autokratskim režimima', rekla je ministrica iz stranke Zeleni i najavila novu strategiju prema Kini kao dio Nacionalne sigurnosne strategije u izradi: 'Njemačkoj saveznoj vladi, a i meni je važno da u strategiji prema Kini primijenimo ono što smo naučili iz naše ovisnosti prema Rusiji.'

Mnogim njemačkim menadžerima promjena kursa koju je najavio i 'zeleni' ministar gospodarstva Habeck ipak ide predaleko: 'Državni poticaji i jamstva oko poslovanja s Kinom moraju načelno opstati', zahtijeva glavni direktor Odbora za Aziju i Pacifik (APA) njemačke privrede Fridolin Strack u izjavi za Reuters. I kineske investicije u Njemačkoj i Europi trebale bi biti dobrodošle, zahtijeva APA. Po pitanju konkretnog slučaja, odnosno ulaska brodara COSCO u hamburšku luku, Strack se ipak nije htio javno očitovati.