Dvadesetjednogodišnja Li sada provodi dane odlazeći u nabavku za svoju obitelj i skrbeći se za baku koja boluje od demencije. Roditelji joj svaki mjesec plaćaju 6000 juana, tj. 755 eura, što se u Kini smatra solidnom plaćom za srednju klasu.

'Ostala sam kod kuće jer ne mogu više trpjeti pritisak, ne mogu ići na posao', rekla je Li CNN-u. 'Ne želim se natjecati s vršnjacima, pa sam odabrala ostanak kod kuće', dodala i poručila da za dobar život ne treba nužno i viša plaća.

Ona se pridružila desecima tisuća mladih koji su odabrali karijeru 'sinova i kćeri na puno radno vrijeme', kako ih zovu na kineskoj društvenoj mreži Douban.

Stopa nezaposlenih među mladim Kinezima od 16 do 24 godine u lipnju je iznosila visokih 21,3 posto, a službene brojke često su uljepšane i neprecizne.

'Stvarna stopa nezaposlenosti među mladima iznosi oko 46,5 posto jer mnogi uopće ne traže posao te nisu u službenoj evidenciji. Radije ostaju kod kuće, a roditelji im daju plaću', rekao je CNN-u profesor na Sveučilištu Peking Zhang Dandan.

Društveni pritisak za uspjehom u Kini za mnoge je postao pretežak, konkurencija na tržištu rada je velika, a na povišice se čeka jako dugo.

Slabo plaćeni fizički poslovi u tvornicama se s druge strane ne isplate, niti se s tim slabim plaćama mladi mogu osamostaliti, kao što to teško mogu učiniti i na Zapadu i sa znatno višim iznosima novca.

Generacija Kineza rođenih osamdesetih godina prošlog stoljeća postavila je standarde napornog rada, ambicija i kompetitivnosti. Sada taj poriv nestaje, što već brine političku vrhušku u Pekingu jer već godinama bombardiraju ljude 'pričama o uspjehu'.

Psiholozi s kojima je razgovarao CNN tvrde da se velika rezignacija dogodila baš zbog prekomjernog izlaganja 'pričama o uspjehu', a one su dovele do averzije prema radu i gubitka motivacije - taj je kontraefekt pogodio cijelu novu generaciju, što bi Kina mogla skupo platiti u gospodarskom smislu.