“Nije možda presudno tko snosi koji dio odgovornosti, nego je važnije što je tko ugovorio. Za one subjekte, govorimo o pravnim osobama a ne o građanima, koji imaju ugovorene cijene nije moguće da jedna strana izmjenjuje uvjete, odnosno cijene bez ikakve suglasnosti druge strane. Tu je situacija malo drugačija od slučaja do slučaja. Ono što je zajedničko je da ne može jedna strana samo jednog dana poslati drugačiji iznos računa. Postoje i zakoni o tome i sudska praksa. Reakcija ne može biti na to da se isključi dobava plina jer kupac nije platio upravo koliko je opskrbljivač fakturirao”, objasnio je Ljubenko za Dnevnik N1 televizije.

Pojasnio je i što poslovni subjekti u takvoj situaciji mogu učiniti. “Oni koji imaju ugovorenu cijenu, trebaju se držati svog ugovora. Nema nitko pravo primati bilo kakvu robu i uslugu i zaključiti da to neće plaćati nego će plaćati ono što je ugovorio. Ali, ako preko toga postoji nekakva razlika koja nije ugovorena, koja je sporna, onda je to tipični primjer spornog potraživanja. Prema tome, ona strana koja ima potrebu povisiti cijenu, ona treba obrazložiti i ponuditi izmjenu ugovora”, ističe odvjetnik.

Naglašava da je bitno i kad je tko kome dao informaciju o povećanju cijene. “Kupac je primjerice u nekim slučajevima mogao izmijeniti opskrbljivača na vrijeme da je dobio informaciju na vrijeme. Sad je već polako takva situacija da su kod svih povećane cijene”, pojašnjava Ljubenko.

“Ako kupac nije na vrijeme znao da njegov opskrbljivač neće u bližoj budućnosti moći isporučiti, taj kupac na neki način nije kriv. Ali, da je znao, da je bio obaviješten, on je možda mogao regulirati cijeli problem da pređe onom opskrbljivaču koji je ugovorio i rezervirao određene količine”, dodao je.

Zaključio je da korisnici trebaju platiti ono što je ugovoreno. “Svakako trebate platiti ono što ste ugovorili, a ono što niste, to je stvar koju treba razmotriti, je li osnovano ili nije.”