Paulovnija, brzorastuće drvo, posljednjih dana zainteresirala je našu javnost, osobito nakon vijesti o prvim plantažama ove biljke u Hrvatskoj. Svi koji planiraju nešto slično trebaju znati da strane vrste podliježu posebnim provjerama države, trebaju dopuštenje, da se ne bi dogodilo da netko sadi invazivne vrste. Međutim, pojedinci su putem oglasnika već počeli širiti baš tu invazivnu paulovniju, u neznanju kakvoj opasnosti izlažu prirodu, susjede i naše gospodarstvo
Takva, moguće opasna, pustenasta je paulovnija (Paulownia tomentosa) koja uzrokuje gospodarske, u šumarstvu i poljoprivredi te ekološke štete na velikom području SAD-a. Američka Uprava za poljoprivredu (USDA) navodi vrstu Paulownia tomentosa kao invazivnu, jer se nekontrolirano širi na jugu, istoku i Srednjem zapadu SAD-a. Tamo je unesena iz Kine 1840. godine kao ukrasna biljka, ali iz vrtova i parkova proširila se na polja i u šume, gdje je sada Amerikanci pokušavaju iskorijeniti, što uzrokuje visoke troškove.
Uz to je i vrlo teško. Jer brzo raste, razmnožava se sjemenom kojeg jedno drvo godišnje proizvede preko 20 milijuna sjemenki.
'Paulovnija je iznimno produktivan proizvođač sjemena i proizvodi 20 milijuna sjemenki po stablu svake godine. Budući da se sjeme širi vjetrom, ono može prevaliti velike razdaljine i nastaniti neobrađivana zemljišta. Jednom kad se nastani na nekom području, može istisnuti lokalne vrste drveća. Ova biljka smatrala se nasadom novca u Aziji, a kao takva sadila se i u SAD-u također. Međutim, velike plantaže mogu biti ishodišne točke njezina širenja. U Novoj Engleskoj, za sada, širenje je ograničeno na obalno područje', navodi se u Atlasu invazivnih vrsta Nove Engleske.
Prodaja sadnica ove vrste (P. tomentosa) reklamira se u oko šezdeset oglasa putem Njuškala. Sadnice se mogu kupiti već za nekoliko kuna do desetak i više kuna. Prodavači ih razmnožavaju u vlastitoj radinosti, u rasadnim kontejnerima, čašicama, na balkonu ili na veliko. Uglavnom se bave generativnim razmnožavanjem, iz sjemena, a neki i vegetativno, žele li dobiti biljke istovjetne matičnoj s koje su uzeli reznicu. Neki od njih možda nisu dobro determinirali biljku, pa zapravo prodaju neku drugu neopasnu paulovniju, ali dio od njih šezdeset možda ipak raspačava baš pustenastu koja bi ubuduće mogla biti šumarski i poljoprivredni neprijatelj.
Zato smo se o ovom problemu raspitali u Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, gdje se za slučaj zainteresirao načelnik inspekcije zaštite prirode Krešimir Ilić
U ministarstvu ističu da je u Hrvatskoj izdano dopuštenje za 'stavljanje na tržište i/ili uvođenje u prirodu u svrhu uzgoja strane vrste poznate pod komercijalnim nazivom Paulownia bellissima'.
'Radi se o dvostrukom hibridu sa znanstvenim nazivom Paulownia elongata F2. Za ovaj je hibrid nadležna stručna institucija u redovnom upravnom postupku utvrdila da ne postoji ekološki rizik od njezina stavljanja na tržište i uvođenja u prirodu', izvijestila nas je glasnogovornica ministarstva Dijana Sušac
Prema članku 69. Zakona o zaštiti prirode, svaka pravna i fizička osoba koja namjerava uvesti, staviti na tržište ili uvesti u prirodu neku stranu vrstu, dužna je ishoditi dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, jer se tako preventivno reagira i procjenjuje ekološke rizike uvođenja stranih vrsta. Dakle, nijedna od vrsta paulovnije nije proglašena invazivnima u Hrvatskoj, ali svejedno za njihovu sadnju treba imati dopuštenje, jer postoji vjerojatnost da će netko širiti pustenastu.
Na nedavno zasađenoj plantaži kod Đakova tvrtke Solarni projekti i VR Enbekon zato su zasadili hibrid Paulownia OXI, koji je dobiven od vrste Paulownia elongata u laboratoriju Biotree u Bugarskoj.
'Tomentosu nitko nije ni posadio kod nas upravo zato što je invazivna', objašnjava Valentin Grunfelder iz Solarnih projekata.
Država sada treba utvrditi širi li netko putem oglasa pustenastu (odnosno tomentosu) ili ne, jer u oglasniku šezdeset uzgajivača tvrdi da prodaje upravo tu opasnu vrstu. S ovim slučajem može se usporediti problem amorfe (Amorpha fruticosa) koja je unesena radi ukrasa, ali u posljednjih pedesetak godina agresivno se širi na pašnjake ili sprečava pošumljavanje. Prema stručnoj literaturi, amorfa je u Hrvatskoj prvi put zamijećena 1969. godine, a donesena je iz Sjeverne Amerike. Namjerno se uzgajala uz željezničke pruge i nasipe radi njihova učvršćivanja i kao dekoracija, ali onda je počela prodirati na pašnjake i livade, što je sada osobito izraženo na područjima uz rijeku Savu. Inače, amorfa nije alergen, kao ambrozija (također invazivna vrsta) pa je zato manje poznata kao štetna, a uz to je i medonosna pa je pčelari vole. Da se to ne dogodi s pustenastom paulovnijom, najbolja je prevencija.
Ovo je drugi put da je tportal.hr otkrio raspačavanje invazivne vrste putem oglasnika, jer smo 2012. izvijestili da jedan Međimurac uzgaja i prodaje afričke divovske puževe, koji žive do sedam godina i narastu preko 25 centimetara, a množe se i jedu sve što pred njima raste. Reagirala je inspekcija zaštite prirode i oduzela prekršitelju životinje.
