Dan republike, koji se u ponedjeljak obilježava u Turskoj, tamošnji će predsjednik Recep Tayyip Erdoğan iskoristiti za svečano otvaranje novog aerodroma u Istanbulu, za koji se planira da jednog dana postane najveća zračna luka u svijetu. Dosad nazivan tek 'novim istanbulskim aerodromom', očekuje se da će u ponedjeljak dobiti i svoje novo ime, a za početak bi trebao zamijeniti zračnu luku Istanbul Atatürk, veću od dva aktivna istanbulska aerodroma.

Ceremonijalno otvaranje znak je završetka samo prve faze planiranog projekta s početnim kapacitetom aerodroma od 90 milijuna putnika godišnje, no s planiranom nadogradnjom kapacitet bi do 2030. trebao narasti na 150 milijuna s mogućim proširenjem do čak 200 milijuna putnika. To bi ga svrstalo na sam vrh najvećih svjetskih aerodroma jer je trenutno najprometniji aerodrom po broju putnika onaj u američkom gradu Atlanti, kroz koji je lani prošlo 104 milijuna ljudi, a slijede ga Peking (95,8 milijuna) i Dubai (88,2 milijuna).

Potreba za novim aerodromom u Istanbulu postoji već dulje vrijeme jer postojeća dva zajednički procesiraju devedesetak milijuna putnika godišnje, što je vrh njihovih mogućnosti. Zračna luka Atatürk se već godinama nalazi među pet najprometnijih europskih aerodroma s više od 60 milijuna putnika, a snažan promet kroz Istanbul posljedica je jačanja poslovanja turske nacionalne aviokompanije Turkish Airlines, koja je u posljednjih petnaestak godina izrasla u jednu od većih svjetskih aviokompanija. Lani je, primjerice, Turkish prevezao 68,6 milijuna putnika, a legendarna Lufthansa njih 66,2 milijuna (cijela grupa Lufthansa, unutar koje je nekoliko aviokompanija, ipak je najveći europski avioprijevoznik s oko 130 milijuna putnika).

Atraktivan novi aerodrom od idućeg će tjedna primati tek nekoliko letova dnevno, a potpuno prebacivanje prometa očekuje se s prelaskom Stare u Novu godinu. Kadri Samsunlu, glavni direktor konzorcija IGA, koji gradi i upravlja novom zračnom lukom, za turske medije izjavio je da su 'veliki transfer s aerodroma Atatürk odgodili za 31. prosinca', odnosno da će novi aerodrom u ponedjeljak biti otvoren tek djelomično.

Natječaj za izgradnju i vođenje aerodroma godine raspisan je 2013., ali sama izgradnja počela je tek u svibnju 2015. Impresivan tempo gradnje i potreba da se novi aerodrom otvori na 95. godišnjicu proglašenja republike imali su svoju cijenu u kontroverzama i ljudskim životima. Početkom ove godine turske su vlasti objavile da je tijekom izgradnje poginulo 27 radnika, no izjave sindikata i radnika u medijima implicirale su da su brojke puno više.

Neadekvatna sigurnost, očajni i opasni uvjeti rada koji su vladali na gradilištu bili su sporna točka od samog početka izgradnje, a prije nepuna dva mjeseca radnici su se odlučili na štrajk nakon što je njih 17 ozlijeđeno u nesreći autobusa koji ih je prevozio na posao. No turske policijske snage su štrajk ugušile suzavcem i hapšenjem, a radnicima se navodno prijetilo i neisplatom plaća.

Kontroverze oko novog aerodroma nisu bile vezane samo s katastrofalnim uvjetima rada na gradilištu i brzinom gradnje, nego i po pitanju zaštite okoliša. Lokacija na kojoj niče novi aerodrom bila je velikim dijelom pošumljena, zbog čega je Turska komora inženjera okoliša još 2013. pokrenula tužbu u kojoj se tvrdi da su prilikom izrade studije utjecaja na okoliš kršena tadašnja pravila. U veljači 2014. turski sud je suspendirao cijeli projekt, no kamen temeljac je svejedno postavljen četiri mjeseca kasnije.

Od prvotno zainteresiranih 17 kompanija na natječaj raspisan 2013. na kraju su stigle četiri zatvorene ponude. Najvišu je inicijalno dao konzorcij predvođen njemačkim upraviteljem IC-Fraport, koji upravlja poznatim frankfurtskim aerodromom, i ona je iznosila 20 milijardi eura, a druge su bile znatno niže. Pobjednički konzorcij IGA (Istanbul Grand Airport), koji čini pet turskih inženjersko-građevinskih kompanija, prvotno je nudio 12,7 milijardi, no pobijedio je u konačnom nadmetanju obećavši platiti 22,1 milijardu eura za 25-godišnji zakup aerodroma.

Cijena samog aerodroma je, kao što to obično biva u velikim infrastrukturnim projektima, nepoznanica. Prvotne brojke, objavljene na samom početku, vrtjele su se oko investicije od sedam milijardi eura. Nakon toga iznos je porastao na više od deset milijardi, a krajnji trošak izgradnje vjerojatno neće biti lako ustanoviti.

Istanbul je u posljednjih desetak godina izrastao u jedno od najvažnijih svjetskih čvorišta u putničkom avioprometu i svakako mu je trebao novi aerodrom. Turska je tako zaoštrila konkurenciju u regiji Bliskog istoka, jer aerodromi u Dohi ili Dubaiju također u posljednja dva desetljeća profitiraju od snažnog rasta aviokompanija (Qatar Airways, Emirates) uz koje su vezani.

I daljnji planovi su vrlo ambiciozni jer iduće faze projekta predviđaju dogradnju i pista i terminala pa bi u konačnici istanbulska velika zračna luka trebala imati šest uzletno-sletnih pista, četiri terminala povezanih željeznicom, garaže i parkirališta za 70 tisuća automobila, više od 160 zračnih mostova za prihvat putnika itd. Usto, aerodrom bi trebao imati milijun i pol četvornih metara interijera, kao i hrpu sadržaja koji uobičajeno idu uz veliko transportno čvorište.

No visoka cijena plaćena pogibijama i ozljedama radnika radi inzistiranja na brzini gradnje kako bi otvorenje bilo na točno određeni datum bolno podsjeća na situacije u kojima se radovi moraju završiti po svaku cijenu ne bi li visoki politički dužnosnik imao priliku skupljati političke bodove presijecanjem svečane vrpce. Relativno nedavno iskustvo s teškim uhodavanjem novog terminala Zračne luke u Zagrebu, koja je kapacitetom daleko ispod istanbulskog aerodroma, samo je neugodan podsjetnik da kaos koji nastaje kad politika poželi izigrati fizikalne zakone ne može sakriti nikakva svečana vrpca. Neizmjerno je veća šteta kad zbog toga još i stradaju ljudi.