Cijela priča počela je 2007. godine. Tada je postrojenje otvoreno pod okriljem sada bivšeg vlasnika Adris grupe. U počecima primarno je proizvodilo za domaće i regionalna tržišta, a sada, gotovo dvije i pol godine otkako je Tvornicu duhana Rovinj (TDR) preuzeo British American Tobacco (BAT), radi u puno većem obujmu, primarno za strane kupce. Tvornica inače ne iznosi poslovne rezultate, već samo volumene proizvodnje, no pohvalili su nam se nekim drugim brojkama. Hrvatska je za Kanfanar postala četvrto tržište po obujmu i tvornica u toj općini danas izvozi u 25 zemalja.

Kada se doznalo da je BAT kupac TDR-a, radnici i lokalna zajednica počeli su strahovati da bi novi vlasnici mogli zatvoriti tvornicu. No u protekle dvije godine, kaže nam Leko, valjda je svima postalo jasno da novi vlasnik itekako računa na Kanfanar, koji je mu je postao jedna od najvažnijih strateških lokacija u cijelom svijetu. U samoj Europskoj uniji, primjerice, gotovo da nema toliko napredne tvornice za proizvodnju cigareta.

'Do kraja ove godine ukupno ćemo od dolaska BAT-a uložiti 45 milijuna eura. Proširujemo pogon, mijenjamo instalacije, dovozimo novu opremu i novu tehnologiju. Sada se usko specijaliziramo za cigarete. Druga važna stvar su nam poluproizvodi, poput rezanog duhana i filtar-štapića, kojima opskrbljujemo druge BAT-ove tvornice. Ove godine planiramo izvoz od 4,5 milijuna tona duhana i milijardu filtar-štapića', objašnjava nam direktor tvornice Ivan Leko i otkriva kako su upravo počeli radovi na izgradnji novog skladišta.

No kako su u samo dvije i pol godine postignuti takvi rezultati? Ekipa u Kanfanaru je zasukala rukave i iskoristila ono najbolje što može donijeti preuzimanje od jednog od najvažnijih globalnih igrača u duhanskoj industriji – znanje ili, kako se to kod nas voli reći, know how.

'Od preuzimanja do danas u tvornici nema više nijednog stroja na mjestu na kojem je tada bio. Nema vijka koji nije bio odvrnut', ilustrira Leko, uz pojašnjenje kako tvornica nije bila neefikasna u rukama prethodnog vlasnika, već kako je pod BAT-om dobila dodatan vjetar u leđa.

Svaki dan na više od tucet strojeva oko 450 ljudi u tri smjene proizvodi cigarete i razne druge duhanske proizvode. Duhan koji dolazi u kutijama od bratske kompanije Hrvatski duhani iz Virovitice najprije se zaprima u skladištu. Robotska ruka potom uzima kutiju i njen sadržaj istresa na pokretnu traku, gdje se duhan vlaži kako bi se listovi odvojili, nakon čega se reže.

U svojem putovanju kroz nekoliko hala tvornice u Kanfanaru rezani duhan će proći kroz mehanizme koji će iz njega izdvojiti sav 'škart', posebno skladište u kojem će neko vrijeme odležati i gdje će konačno, prije zamatanja u cigaretni papir, proći proces miješanja s drugim vrstama duhana i aroma koje svakoj pojedinoj vrsti cigareta daju njen specifičan okus. Recepti za cigarete drže se u velikoj tajnosti, a novinari i fotografi se u pravilu drže podalje od pogona čija unutrašnjost krije zapanjujuća tehnološka dostignuća u proizvodnji duhana. U Kanfanaru su napravili iznimku za tportal.

Kroz brojne pokretne trake, hale i strojeve dnevno prolaze goleme količine duhana. No tehnologija ne dopušta da se jedna vrsta cigareta puni duhanom druge vrste – cijeli proizvodni proces visoko je automatiziran, a ljudi uskaču u pomoć kad strojevi stanu. Konačni proizvod - cigareta - najprije se pakira u kutije, potom u šteke od deset kutija. Svake sekunde proizvodna linija brenda, primjerice Lucky Strikea ili Dunhilla, izbaci po šteku.

Na svaku kutijicu lijepi se carinska markica pripadajuće države, sve pod budnim okom superbrzih kamera koje paze da se kutija slučajno ne upakira bez markice i takva ode na tržište. Proizvodnja iduće godine postaje još zahtjevnija zbog stroge europske direktive koja se odnosi na sljedivost proizvoda. Drugim riječima, svaku kutijicu morat će se moći pratiti od tvornice u kojoj je proizvedena do maloprodajnog mjesta na kojem će se prodavati.

'Na dnu kutijice u crnom polju bit će kod kojim će se osigurati informacije o tome gdje je proizvod napravljen, u kojoj zemlji, u kojoj smjeni i kojim logističkim putem je išao. To je veliki tehnološki izazov', rekao nam je Leko.

Kao i sve proizvodne tvrtke u Hrvatskoj, BAT ima problema s pronalaskom radne snage. Lokalno obrazovni sustav izbacuje golem broj ljudi spremnih za rad u turizmu i maloprodaji, ali nema tehnički potkovanih inženjera. Naći čovjeka s tehničkim backgroundom prilično je teško, priznaje Leko, unatoč tome što se ljudi traže ne samo izvan granica Istre, nego i Hrvatske.

'Čovjek koji dođe kod nas otvorio si je vrata i može raditi bilo gdje u svijetu. Osim internacionalne karijere, ljudi imaju mogućnost edukacije, imaju priliku vidjeti naše tvornice. Ne govorimo samo o inženjerima i menadžerima. Ljudi mogu probati raditi i u drugim odjelima, a BAT to apsolutno podržava', zaključio je Leko, uz opasku kako poteškoće u nalaženju kadrova ipak ne stavljaju nikakvo opterećenje na proizvodne planove.