Procjena vrijednosti neke kompanije nije jednostavna računica. Uz mnoge druge brojke, najčešće se kao jedan od glavnih parametara uzimaju budući očekivani prihodi. Za tvrtke čijim se dionicama trguje na burzama vlada pretpostavka da je ta procjena uračunata u vrijednost, odnosno cijenu same dionice. Iz te cijene onda proizlazi i tržišna vrijednost neke kompanije.

Upravo takve računice nalaze se usred rasprava i pokušaja odgovora na pitanje na koji način bi trebalo provesti javnu ponudu dionica jedne od najvrednijih, ako ne i najvrednije kompanije svijeta. Saudi Arabia Oil Co., poznatija pod kraćim imenom Aramco, državna je naftna kompanija Saudijske Arabije. Bavi se istraživanjem, proizvodnjom, preradom i prodajom sirove nafte koja se nalazi u rezervama ispod teritorija najveće države Arapskog poluotoka. Saudi Aramco, već nekoliko desetljeća usko povezan s državom, nalazi se pred povijesnim trenutkom.

Prije godinu i pol sin sadašnjeg kralja Saudijske Arabije, princ Muhamed bin Salman bin Abdulaziz Al Saud najavio je da će dionice Aramca kroz javnu ponudu izlistati na burzi. Javna ponuda znači da će one biti ponuđene zainteresiranim investitorima na kupnju.

Aramcov izlazak na burzu jedan je od ključnih dijelova programa princa Muhameda nazvanog Vizija 2030., kojem je cilj smanjivanje ovisnosti Saudijske Arabije o prihodima od nafte i naftne industrije. Prihodi iz ponude dionica investirat će se u druge grane gospodarstva, poput visoke tehnologije i turizma.

Prema sadašnjim informacijama, na prodaju investitorima trebalo bi biti ponuđeno pet posto vlasništva u Saudi Aramcu, a sama javna ponuda trebala bi se provesti u drugom dijelu 2018. godine. Transakcija bi, tako, trebala donijeti i konačan odgovor na pitanje kolika je tržišna vrijednost Saudi Aramca, a upravo je ta vrijednost, i cijena po kojoj će se dionice nuditi kupcima, predmet znatnih špekulacija.

Princ Muhamed, zadužen za provedbu energetske i ekonomske politike u Saudijskoj Arabiji, prema dosad dostupnim izjavama, vrijednost Aramca procjenjuje na čak dva bilijuna (dvije tisuće milijardi) dolara. Za usporedbu, to je više od četrdeset godišnjih bruto domaćih proizvoda (BDP) Hrvatske. Uz takvu vrijednost javna ponuda dionica donijela bi Arabiji 100 milijardi dolara, što bi bila najveća takva transakcija u povijesti, a Saudi Aramco bi zasjeo na sam vrh liste najvrednijih svjetskih kompanija.

S druge strane se pak nalaze procjene analitičara koje se uglavnom kreću u rasponima od jednog do 1,5 bilijuna dolara, s time da recimo londonski poslovni dnevni list Financial Times vrijednost Aramca stavlja čak i u nešto niži raspon od 880 do 1100 milijardi dolara. Analitičari upozoravaju da su u sličnim slučajevima izlaska naftnih kompanija na burzu one bile vrednovane relativno nisko u odnosu na razinu njihovih potvrđenih rezervi nafte. Saudijska Arabija ima druge po veličini potvrđene rezerve sirove nafte u svijetu, nakon Venezuele.

Kako tržišna vrijednost kompanije ovisi o očekivanim budućim prihodima, tako je i vrijednost Saudi Aramca usko vezana uz očekivanja kretanja cijene nafte na svjetskom tržištu. Vrijednost sirove nafte već se neko vrijeme kreće oko iznosa od 50 dolara za barel, što u usporedbi s više od stotinu dolara, po koliko se prije nekoliko godina prodavao barel, i ne izgleda baš optimistično. No tu komplikacije tek počinju.

Saudi Aramco je vrlo usko vezan uz samu saudijsku državu. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, prihodi od prodaje nafte ove godine bi trebali činiti oko 70 posto proračunskih prihoda Saudijske Arabije. Odvaja li neka kompanija najveći dio svojih prihoda kao prihod proračuna, to nije atraktivno za investitore koji se nadaju i izdašnim dividendama. Zato je Arabija već srezala poreznu stopu kojom oporezuje profit Aramca s 85 na 50 posto, kako bi se odvojilo više novca za dividende i kako bi se potaknuo interes ulagača.

Nadalje, Saudi Aramco igra glavnu ulogu i kod izdašnih subvencija kojima saudijska država subvencionira cijene prirodnog plina za tamošnju industriju, kao i automobilskog goriva te drugih energenata za svoje građane. Primjerice, Aramco trećinu svoje proizvodnje nafte prodaje unutar države za cijenu manju od šest dolara po barelu. Država je već najavila da će početi s procesom usklađivanja cijena energenata s njihovom tržišnom vrijednošću, a subvencije bi trebale biti zamijenjene izravnim transferima u gotovini.

Ukidanje i smanjivanje subvencija građanima, usput, jedan je od velikih političkih rizika za saudijske vlasti jer su slični takvi potezi u nizu drugih zemalja, poput Venezuele, Indonezije ili Nigerije, doveli do masovnih prosvjeda i svrgavanja vlasti. Koliki je to rizik, možda bolje pokazuje podatak da Saudijska Arabija danas troši nafte otprilike koliko i Rusija, koja ima peterostruko više stanovnika i puno veće gospodarstvo.

Izlistavanje dionica na burzi znači i puno veću transparentnost financijskih i poslovnih izvještaja. Uz burzu dionica Tadawul u saudijskom glavnom gradu Rijadu, zasad se kao moguća alternativna burza na kojoj će se također trgovati vrijednosnicama Aramca spominju još burze u New Yorku, Londonu i Hong Kongu. Oko konačne odluke o tome na kojoj će od tih burzi biti izlistane dionice veliku ulogu će igrati upravo zahtjevi za transparentnošću, ali i političko-ekonomski odnosi između Saudijske Arabije i država u kojima se te burze nalaze, posebno SAD-a.

Zbog prilagođavanja pravilima koja zahtijevaju transparentne izvještaje saudijske vlasti su već pokrenule proces raščišćavanja odnosa između države i Aramca. Dugovanja koja su druge države, poput Jordana ili Iraka, imale prema Aramcu su prebačena na proračun, a na saudijsko ministarstvo financija prebacit će se i dugovi koje druge državne kompanije imaju prema Aramcu.

No čak niti uz sve te procese nije u potpunosti jasno hoće li se sve uspjeti raspetljati na vrijeme i hoće li se javna ponuda dionica stvarno odigrati iduće godine. Koliko je zasad poznato, još uvijek ne postoje planovi oko toga kako bi trebala izgledati poslovna organizacija Aramca nakon izlistavanja dionica, a problemi bi se mogli javiti i zbog činjenice da bi saudijska država i nakon prodaje dionica ostala većinski vlasnik Aramca, pa bi burzovni zahtjevi za transparentnošću mogli biti u koliziji sa suverenitetom same Saudijske Arabije.

Javna ponuda dionica Saudi Aramca u rangu je najiščekivanijih takvih transakcija u povijesti i s važnošću se može mjeriti s izlaskom na burzu kompanija poput Googlea, Facebooka ili kineskog internetskog trgovačkog lanca Alibabe. Čak i uz nižu procjenu, prodaja dionica bi Saudijskoj Arabiji mogla donijeti 50 milijardi dolara te će i tako biti najveća svjetska javna ponuda dionica.

No najavljena ponuda dionica i izlazak na burzu postali su metom kritika iz same kompanije u kojima se tvrdi da se saudijske vlasti jeftino rješavaju obiteljskog srebra u trenutku kad su cijene nafte na tržištu niske i da bi od transakcije trebalo odustati. S druge strane opet postoji prijetnja da će u svjetlu Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i globalnog zaokreta prema čišćim energentima i odmicanju od fosilnih goriva bilo kakvo dodatno odgađanje javne ponude imati kao posljedicu nižu procjenu očekivanih budućih prihoda i zbog toga i nižu vrijednost kompanije. Za saudijskog kralja Salmana, koji će morati donijeti konačnu odluku, i tamošnje druge dužnosnike vremena, baš kao i nafte, ima sve manje.