U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ) kažu nam kako je u prva dva mjeseca ove godine traženo 12.693 sezonca u turizmu, od čega ih je zaposleno tek 1212. Isto tako, lani ih je traženo 13.952, a zaposlena je 1461 osoba. Kvote pomažu, ali nedovoljno.

U turizmu je dopušten uvoz 15.600 ljudi, od čega ih je u prva dva mjeseca zaposleno 987. U iduća dva mjeseca, tj. do kraja ožujka u turizmu je od mogućih 15.600 stranih radnika zaposleno njih 3356, a preostalih gotovo 13.000 radnih mjesta vjerojatno se 'čuva' za turističku sezonu. No niti lani turistička kvota nije se popunila, a od 8900 raspoloživih mjesta, ostalo je 2200 neiskorištenih. HZZ nam kaže da se u 2019., kao i ranijih godina, najviše traže konobari, prodavači, kuhari, sobari, čistači i kuhinjsko pomoćno osoblje.

Na burzi je 9097 radnika koji bi se mogli baviti tim poslovima, a u prva dva mjeseca iz evidencije HZZ-a zaposleno ih je 812, i to uglavnom u Istri, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Hrvatska udruga poslodavaca napominje da su poslodavci u turizmu poduzeli sve mjere za privlačenje radnika, iscrpili su mogućnost dizanja plaća i bez pomoći države više neće moći napraviti ništa. Konkretno, traže smanjenje PDV-a na ugostiteljske usluge i neoporezivi topli obrok za sve radnike, a imaju i rješenja za radnike u proizvodnim aktivnostima.

'Osiguranje toplog obroka i smještaja na teret poslodavca te otvaranje prostora poslodavcima da plaćaju dobrovoljno zdravstveno osiguranje kategorije su koje se trebaju porezno rasteretiti. Također, plaće velikog broja proizvodnih radnika oporezovane su stopom od 24 posto. HUP zahtijeva da se stopa snizi na 10 posto, što bi rezultiralo rastom prosječne neto plaće za oko 500 kuna.'

Što se ostalih djelatnosti tiče, napeto je u građevini i prometu, i to diljem zemlje, dok je za trgovinu kritično u Zagrebu i okolici. Kvote za građevinu pokazuju da je radnike moguće privući višim plaćama i specifičnostima te djelatnosti. Tako je u prva četiri mjeseca uvezeno više od 7000 raznih građevinskih majstora. I lani su kvote za građevinu bile najbolje popunjene, pa je od dostupnih 11.700 radnih mjesta nepopunjenih ostalo samo 1400.

Za dobar posao u građevini traže se zidari, armirači i električari, dok je primjetno najveći deficit među fasaderima: kvota fasadera u 2019. iznosila je 700 ljudi i taj se kapacitet gotovo posve popunio u prva četiri mjeseca. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava daje nam podatak: plaće u građevini u prosjeku su rasle 30 posto, i to je jedan od glavnih razloga za bolje privlačenje radnika.

S druge strane, sektori prometa i trgovine nemaju se čime hvaliti. Kvote za strance u trgovini iznose 2200 ljudi, od čega ih je u četiri mjeseca zaposleno samo 200. Tek nešto bolje stoji promet, s kvotom od 2400 ljudi i oko 500 zaposlenih. Prerađivačka, poljoprivredna i prehrambena industrija također ne koriste ili ne mogu dobiti strance jer im kvote još nisu ni na deset posto popunjenosti - tek je nešto bolje u metalnoj industriji, a stranaca gotovo uopće nema u sektorima zdravstva, IT-a, kulture, brodogradnje i poštanskih usluga.

Pitamo Ministarstvo rada što su učinili kako bi privukli strance i potaknuli zapošljavanje domaćih radnika, na što nam govore da je Vlada u prve dvije godine mandata izdvojila 4,5 milijardi kuna za poticanje zapošljavanja, a ove godine uložit će se još dvije milijarde, od čega milijardu i pol za 'mjere aktivne politike zapošljavanja i 500 milijuna za specijalizirane programe zapošljavanja sufinancirane sredstvima Europskog socijalnog fonda'. Tu je i program 'Zaposlili se u Hrvatskoj', kojem je cilj aktiviranje domaćih rezervi.

Od listopada 2016. godine, kada je vlast preuzela vlada Andreja Plenkovića, broj zaposlenih u Hrvatskoj, tj. broj osiguranika na mirovinskom zavodu porastao je za 43.500. To znači da ako su baš svi novozaposleni koristili mjere koje nudi Ministarstvo rada, otvaranje jednog radnog mjesta u Hrvatskoj državu košta plus-minus 100.000 kuna.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori govore nam kako su ove godine poslodavci, poučeni lanjskim iskustvom, ove godine krenuli puno ranije u potražnju za radnicima i sezoncima, a s obzirom na poduzete aktivnosti, ne očekuju da će turizam patiti zbog manjka radne snage. No zašto se kvote toliko slabo pune?

'Ako su nam prva linija obrane kvote, onda trebamo smanjiti administrativne prepreke za njihovu realizaciju. Postoji i mogućnost potpisivanja bilateralnih sporazuma kako bi se olakšala procedura sezonskog zapošljavanja. To bi bile kratkoročne mjere, a dugoročno to nije dovoljno. Nedostatak radne snage u Hrvatskoj nije trenutni problem koji se može riješiti jednom, pa čak ni setom mjera. Razlozi za nedostajuće radnike su brojni i leže u samoj demografskoj i ekonomskoj strukturi, a moguće je traženje rješenja kompleksna, sustavna i dobro osmišljena razvojna strategija', kažu nam u HGK-u i dodaju alarmantne činjenice:

'Gotovo da nema nijednog sektora u kojemu se ne pojavljuje manjak radnika. Pored turizma, ugostiteljstva i tradicionalno građevinskog sektora, gdje se osjetio najveći nedostatak radnika, izlaskom iz krize problem je izraženiji u svim granama prerađivačke industrije. Posebno su pogođene metalna, kožna i tekstilna industrija u sjevernim dijelovima Hrvatske (Međimurje, Varaždinska i Krapinsko-zagorska županija) zbog sve većeg odlaska već zaposlenih radnika u obližnju Sloveniju i Austriju, koje nema tko nadomjestiti. Stanje nije bolje ni u prehrambenoj industriji na području Slavonije, iz koje je zamjetan odlazak već zaposlenih.'