Pod ekstraprofitom obično se podrazumijeva višak dobiti iznad uobičajene, a koji se ostvaruje zbog iznimnih i neočekivanih događaja poput ratova, pandemija i prirodnih katastrofa.

Inicijativa Europske komisije o uvođenju solidarnog poreza odnosi se na ekstraprofite koje ostvaruju kompanije iz energetskog sektora tijekom energetske krize izazvane ratom u Ukrajini.

Preporuka za dodatnim oporezivanjem prihvaćena je širom Europske unije, a većina zemalja ograničila je novi namet na energetske kompanije koje su ostvarile ekstraprofite na špekulativnim cijenama nafte, plina i električne energije.

U Hrvatskoj model oporezivanja još nije finaliziran, ali prema neslužbenim izvorima, Ministarstvo financija zalaže se za širi opseg oporezivanja.

Navodno se po stopi od 33 posto želi oporezivati sve tvrtke s prosječnim godišnjim prihodima većim od 300 milijuna kuna te one koje su u 2022. godini imale dobit 20 posto iznad prosjeka iz prethodne četiri godine.

Ako je neka tvrtka u 2022. imala dobit 30 posto veću od prosjeka iz razdoblja od 2018. do 2021., na razliku od deset postotnih poena naplatio bi se porez po stopi od 33 posto.

Poduzetnici se oštro protive predloženim kriterijima smatrajući da se time kažnjavaju uspješne i inovativne kompanije koje povećavaju efikasnost investicijama i modernizacijom poslovanja.

Porezni stručnjak Hrvoje Zgombić ističe da ima mnogo razloga zbog kojih kompanije imaju dobit veću od prosječne u prethodne četiri godine, a da to nema veze sa zaradom koja bi se trebala dodatno oporezivati.

Zgombić kaže da su mnoge kompanije u ovoj godini imale povećanu dobit zato što je ovo prva godina nakon izlaska iz pandemijskih uvjeta poslovanja, tijekom kojih su zbog ograničenja imale smanjenu dobit.

Na rast dobiti utječu i brojni drugi razlozi, poput investicija ili ranije ugovorenih poslova, a realiziranih ove godine.

'Imate cijeli niz situacija zbog kojih kompanije imaju višu dobit i zato je predloženi način oporezivanja totalna glupost', naglašava Zgombić.

Smatra da bi se prilikom uvođenja takvog poreza trebala razraditi formula tako da se ne oštete kompanije koje su ostvarile veću dobit na temelju investicija i širenja poslovanja.

'Ako se želi napraviti nešto, onda bi povećanje prinosa na uloženi kapital preko 20 posto mogla biti osnovica za oporezivanje. Primjerice, ako je netko imao investiciju prije dvije godine i ako je prinos na angažirani kapital porastao 20 posto preko najvećeg prinosa u zadnjih pet godina, onda bi se to moglo oporezivati', predlaže Zgombić.

No ako bi Vlada ograničila primjenu posebnog poreza isključivo na energetski sektor, kako je predloženo Uredbom EK, jedini ozbiljniji kandidat za plaćanje dodatnog nameta bila bi Ina. Ona je jedina hrvatska kompanija koja se bavi proizvodnjom i preradom nafte i plina te bilježi osjetan rast dobiti, unatoč ograničenju cijena naftnih derivata.

HEP, kao druga velika kompanija koja ulazi u navedene kriterije, nije kandidat za naplatu poreza jer će zbog ograničenja cijena struje poslovati s gubitkom.

Vjerojatno Ministarstvo financija razmišlja o širem obuhvatu da bi opravdalo uvođenje dodatnog nameta. Ako bi se u konačnici prihvatio model oporezivanja svih velikih kompanija s rastom dobiti 20 posto iznad prosjeka iz prethodne četiri godine, novi namet zahvatio bi dvjestotinjak dobrostojećih tvrtki.

Sudeći po dosad objavljenim financijskim izvješćima za prvih devet mjeseci ove godine na Zagrebačkoj burzi, kandidati za naplatu dodatnog poreza, uz Inu, mogli bi biti Podravka, Končar Elektroindustrija, Luka Ploče, Luka Rijeka, Span, Tankerska plovidba NG, Brodogradilište Viktor Lenac, Valamar Riviera, Maistra, Arena Hospitality Group, Plava laguna, Auto Hrvatska, ACI, Čakovečki mlinovi, Hrvatska poštanska banka i Zagrebačka banka.