Mogu li profitabilnije poljoprivredne kulture promijeniti tradicionalne ratarske trendove i navike hrvatskih poljoprivrednika? Iako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku najvažnijom krušaricom u Hrvatskoj ove godine zasijano šest posto više površina nego lani, 150.000 hektara, to je za četvrtinu manje nego ranije kada je pod pšenicom bilo i do 200.000 hektara. Dok su njezini proizvođači u neizvjesnosti oko cijene, oni koji su se, primjerice, odlučili za soju mirnije spavaju
'Meni je soja duplo profitabilnija od pšenice. Nju sam posijao na 70, a pšenicu na 30 hektara', govori za tportal poljoprivredni proizvođač Hrvoje Jokić iz Račinovaca kraj Županje čija se obitelj uzgojem ove uljarice na svojim površinama bavi posljednjih 20 godina.
Soja najisplativija kultura u vrijeme krize
Svoje razloge takvog omjera površina kratko rezimira sigurnim kupcem i tržištem. Godišnji prinos predaje županjskoj tvrtki Seges u vlasništvu Miroslava Jurića koji je posao pokrenuo prije 14 godina startavši jednom poljoprivrednom ljekarnom, a vremenom se njihov broj proširio, izgradili su silose i krenuli s kooperantskom proizvodnjom. Iako s konkretnim brojkama o ovogodišnjem otkupu soje ne bi izlazio u javnost, napominje kako je nešto malo više nego što je bilo godinu ranije.
'Soja je definitivno najisplativija kultura u ovo vrijeme krize. Podnosi nešto niža ulaganja u gnojidbu, pa je iz tih razloga i dosta rentabilna. Sve količine koje otkupimo plasiramo u Europu', govori vlasnik tvrtke koja je prema najnovijim službenim podacima Poslovne Hrvatske prošle godine uprihodila 67,18 milijuna kuna dok je 2014. imala 29,08 milijuna kuna.
Cijena soje najvišu razinu postiže krajem sezone, odnosno sada, kada doseže i 2,60 kuna po kilogramu. Pred početak žetve, cijena joj pada i teško je predvidjeti kakva će biti. No proizvođači o tome ne moraju brinuti.
'Pojedinačno već sada možemo dogovoriti cijenu i napraviti ugovor. Onu cijenu koju sada dogovorimo i potpišemo, tu ćemo platiti najesen', kaže Jurić.
Ulaganja po hektaru soje kreću se oko 3.500 kuna
Najviše je kooperanata na području Županje i Vinkovaca, ispod toka rijeke Save koje zbog svojih klimatoloških uvjeta slovi kao najbolje za uzgoj ove uljarice. Prinosi su na tom području nešto veći nego u drugim dijelovima i kreću se između tri i četiri tone po hektaru što je vrlo slično europskim standardima, a pored toga hrvatska soja svrstava se i u sam vrh kvalitete uz austrijsku, slovačku i srbijansku.
Županjski Seges prva je hrvatska tvrtka koja je postala članicom međunarodnog udruženja Dunav Soja čiji je cilj u dunavskoj regiji povećati proizvodnju soje koja nije genetski modificirana te smanjiti uvoz GM soje iz Južne Amerike i SAD-a. Kooperanti ove tvrtke i proizvođači soje, potpisivanjem Ugovora o zajedničkoj proizvodnji postaju dio Udruženja Dunav Soja.
Sjetvom certificiranog sjemena proizvedenog u Hrvatskoj, navodi se na internet stranicama ove tvrtke, te pridržavanjem dobre poljoprivredne prakse zadovoljavaju se kriteriji propisani od strane Udruženja Dunav Soja. Prilikom prijema soje u silos provjerava se kvaliteta soje te se uz standardne parametre kvalitete dodatno provjerava prisutnost GMO-a. Potpisivanjem Ugovora o samoobvezi s ovom tvrtkom proizvođači soje ostvaruju pravo na premiju.
'Ulaganja po hektaru soje se kreću oko 3.500 kuna, a s ostvarenim prinosom od tri tone prihod je oko 7.000 kuna, od čega je polovica zarada', pokušao je ugrubo zbrojiti proizvođač soje Hrvoje Jokić.
Čelnik Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić smatra kako je najvažnije ono što tržište traži, a jedino čega se u poljoprivredi mora pridržavati je plodored.
'Poljoprivredno gospodarstvo neće baš toliko riskirati s nekom novom kulturom ako je ne poznaje. Ići će s njom postupno. Uzet ću ju na pet do deset posto pa će vidjeti što će mu godina donijeti i hoće li ići na njezino povećanje', kaže on dodajući kako će poljoprivrednici i ove jeseni tražiti nove kulture jer pšenicu sigurno neće sijati.
