Koliko god bile teške i nepopularne mjere iz predloženih izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju s predviđenom penalizacija prijevremenog umirovljenja i nagrađivanja ostanka u svijetu rada nakon 65 godina starosti, one su nužne u cilju dugoročne stabilizacije i uspostave održivog mirovinskog sustava, ocjenjuje u najnovijem aktualnom osvrtu Instituta za javne financije (IJF) Predrag Bejaković
Vlada izmjenama Zakona predlaže povećati postotak penalizacije za ranije umirovljenje s dosadašnjih 1,8 posto po godini na 4,08 posto, pa bi to smanjenje za pet godina prije zakonskog iznosilo 20,4 posto, dok bi se istodobno za svaku godinu staža nakon 65 godina starosti mirovina povećala u istim postocima.
'Sadašnje stanje u mirovinskom sustavu je teško održivo s obzirom na dob umirovljenja, prava iz mirovinskog osiguranja, ali i sa stanovišta pravednosti mirovinskog sustava', ističe Bejaković u osvrtu 'Isplati li se dulje ostati u svijetu rada?'
U Hrvatskoj stopa sistemske ovisnosti koja odražava omjer između broja osiguranika (1,53 milijuna) i broja umirovljenika (1,19 milijuna) iznosi 1,28 i jedna je od najlošijih u Europi. Ujedno, razmjerno je malo umirovljenika s 40 godina radnog staža (svega 11,6 posto), dok ih je 23,8 posto s 35 do 39 godina staža.
Kao jedan od uzroka takvog stanja Bejaković navodi nedovoljnu penalizaciju, smanjivanje mirovine zbog prijevremenog umirovljenja. Prema važećem Zakonu, od siječnja 2008. prijašnje maksimalno smanjenje mirovine zbog prijevremenog umirovljenja sniženo je s 20,4 posto na 9 posto.
'Tako je nastalo paradoksalno stanje: vrlo mala razlika u visini mirovine za osobe koje su odradile cijeli radni vijek i kasnije otišle u mirovinu u odnosu na osobe koje su ranije otišle u mirovinu, pa su zbog toga platile manje mirovinskih doprinosa i dulje će koristiti mirovinu', ističe Bejaković, navodeći da je znatno povećan i broj korisnika prijevremenih starosnih mirovina - s 22.880 u 1997. na čak 93.574 osoba krajem lipnja 2010.
Time ne samo da se povećao broj umirovljenika i neminovno mirovinski rashodi (koji čine prosječno 10,8 posto BDP-a u razdoblju od 2005. do 2009.), nego je i navedeno stanje nepravedno u odnosu na osobe koje su odradile cijeli radni vijek, ističe.
Tako osoba koja je ostvarila starosnu mirovinu s 40 godina staža i mirovina mu iznosi 2.344,80 kuna mjesečno za 12 godina primanja mirovine dobije ukupno 336,3 tisuće kuna, dok osoba koja je otišla pet godina ranije u prijevremenu mirovinu, po starom Zakonu, dobiva 1.859,95 kuna mjesečno, ili u 17 godina 379,4 tisuće kuna (po novom bi Zakonu dobivao mjesečno 1.626,19 kuna, a za 17 godina 331,7 tisuća kuna).
Posve je očito, ističe Bejaković, da se po starom Zakonu isplatilo otići u prijevremenu mirovinu, jer iako je mjesečna i godišnja mirovina bila manja za 9 posto, ukupno primljena mirovina je uslijed duljeg razdoblja korištenja mirovine bila veća i to za više od 42 tisuće kuna ili gotovo 13 posto.
Stanje se posebice pogoršava za osobu koja je odradila puni radni staž, navodi uz računicu (na primjeru bruto plaće od 7.662 kune i 20 posto mirovinskog doprinosa) da je osoba s 40 godina radnog staža za to vrijeme uplatila gotovo 92 tisuće kuna ili 14,4 posto više mirovinskog doprinosa od osobe koja je radila 35 godina i pet godina ranije otišla u prijevremenu mirovinu.
'U Hrvatskoj će u dogledno vrijeme vjerojatno trebati povećati dob za odlazak u mirovinu u skladu s kretanjima u drugim zemljama, ali neposredni napori trebaju se usmjeriti da zaposleni stvarno i odrade svoj radni vijek', zaključuje Bejaković koji se nada da će i nepopularne mjere povećane penalizacije prijevremenog umirovljenja biti jasan znak kako se isplati ostati duže raditi.
