Inflacija i rast troškova života teže pogađaju samce nego višečlane obitelji zato što samci, za razliku od višečlanih obitelji, ne mogu dijeliti troškove stanovanja, režija i druge fiksne troškove.

Osim toga, samci su u pogledu plaćanja poreza na dohodak u nepovoljnijem položaju. Oni plaćaju punu poreznu obvezu i ne postoji način da zbog relativno viših troškova koriste porezne olakšice.

Porezne olakšice na dohodak u Hrvatskoj baziraju se na sustavu odbitaka koji uključuju uzdržavanu djecu i ostale uzdržavane članove obitelji. Svaki porezni obveznik ima pravo na osnovni odbitak od 530,90 eura, a nakon toga porezna obveza se umanjuje prema broju uzdržavanih članova tako da se za svakog uzdržavanog člana dodaje odbitak prema određenom koeficijentu.

Primjerice, za prvo dijete osnovni odbitak od 530,90 kuna, koji nosi koeficijent 1,6, uvećava se za 0,7, odnosno 232,27 eura, za drugo dijete uvećava se za dodatnih 1,0, odnosno 331,81 euro, za treće dijete još 1,4, odnosno 464,53 eura itd.

Umanjenje može ići najviše do iznosa poreza koji porezni obveznik stvarno uplaćuje.

Izračunali smo kako funkcioniraju porezne olakšice na primjeru tri zagrebačke plaće, one prosječne, za trećinu manje od prosječne i dvostruko veće od prosječne za samca i osobu s jednim, dvoje te troje djece.

Iz primjera je vidljivo da samci primaju najnižu neto plaću zbog nemogućnosti korištenja dodatnih olakšica.

Također, uočljivo je da porezni sustav postojećim olakšicama za uzdržavane članove ide na ruku osobama s višim dohocima. S obzirom na rastuće koeficijente, osobe s nižim primanjima i većim brojem djece imaju manje koristi od poreznih olakšica nego osobe s višim primanjima s istim brojem djece.

Primjerice, iz izračuna je vidljivo da osoba s troje djece i bruto plaćom u visini dvije trećine prosječne zagrebačke plaće može ostvariti poreznu olakšicu od 410,71 eura, kod osobe s prosječnom plaćom olakšica se penje na 881,91 euro, a osoba s dvostruko većom plaćom od prosječne koristi punu poreznu olakšicu od 1.028,60 eura.

Problem ovakvoga sustava je to što osobe s ispodprosječnom plaćom često ne mogu ostvariti poreznu olakšicu za dijete jer, uz postojeći osnovni odbitak, nisu obvezne plaćati porez na dohodak. Nepravda se donekle može ispraviti tako da se porezna olakšica podijeli među partnerima i na taj način poveća učinak.

Kritičari ovakvoga sustava poreznih olakšica za uzdržavane članove smatraju da bi model trebalo postaviti na pravedniji način kako bi se ujednačila porezna potpora za obitelji s djecom.

Na ovaj problem ukazala je i Svjetska banka te je 2019. izradila studiju o poreznim olakšicama za djecu s prijedlozima poboljšanja.

U studiji su razmotreni učinci triju scenarija reforme čiji je cilj povećanje iznosa potpore za siromašnija kućanstva i smanjenje potpora za bogatija kućanstva.

U prvom se scenariju postojeći sustav poreznih odbitaka za djecu modificira uvođenjem iznosa odbitka u jednakom nominalnom iznosu za svako dijete. U drugom se scenariju postojeći sustav poreznih odbitaka za djecu zamjenjuje sustavom umanjenja poreza s povratom (engl. refundable tax credit).

Treći scenarij, slično kao i drugi, uvodi sustav umanjenja poreza s povratom, ali kombinira ga s promjenama u sustavu doplatka za djecu na način da se iznos doplatka na koji bi kućanstvo inače imalo pravo smanjuje za iznos umanjenja poreza za djecu.