Najvažniji zadatak je smanjenje proračuna i preusmjeravanje novca gospodarstvu, pri čemu analitičari Ekonomskog instituta ne govore izravno koliko ni kako treba smanjiti rashode

Ipak, ministar financija Ivan Šuker morat će rezati troškove za najmanje tri milijarde kuna. Za toliko, naime, Institut procjenjuju da će prihodi proračuna podbaciti zbog recesije. Osim toga, ekonomisti smatraju da bi u proračunu trebalo stvoriti rezerve za slučaj nužde, kao što je povećanje broja nezaposlenih, te smanjiti deficit ispod sadašnjih 2,8 milijardi kuna. Uzimajući to u obzir, može se pretpostaviti da bi proračun trebalo srezati za barem četiri milijarde kuna.

Izbor gdje će se tražiti uštede Institut prepušta Vladi, odnosno socijalnim partnerima, ali svojim sugestijama prilično im je ograničio manevarski prostor. Državne investicije trebale bi ostati na prošlogodišnjoj razini jer su ipak važne za ukupnu ekonomiju. Ne bi trebalo dirati ni subvencije već izmijeniti njihovu strukturu tako da više novca dobiju male i srednje firme, a manje velika državna poduzeća

Dakle, preostaju plaće pa se socijalnim partnerima preporučuje da kolektivne ugovore usklade s ekonomskim mogućnostima. Izravnije rečeno, da odustanu od povećanja plaća. Također, trebali bi odustati i od usklađivanja minimalnih plaća, a prijašnje su procjene govorile da bi već u lipnju mogle porasti od 10 do 12 posto. Istodobno, da bi se smanjio pritisak na rast nezaposlenosti, ekonomisti još jednom podsjećaju državu da bi na godinu dana trebalo odgoditi zabranu rada nedjeljom, piše Jutarnji list.

Jedan od većih izazova ekonomistima, čini se, jest pitanje kako da država pomogne poduzećima kada i sebi jedva može pomoći. Iako u načelu nisu za zadiranje u poreze da se manjak u proračunu ne bi povećao, analitičari Instituta ipak se zauzimaju za jednu izmjenu. Ona se odnosi na smanjenje predujmova kod plaćanja poreza na dobit i dohodak da poduzetnici ne bi kreditirali državu. Naime, dobit poduzeća u ovoj godini vjerojatno će biti mnogo slabija nego lani, a predujmovi kod plaćanja poreza određuju se na temelju godišnje prijave u 2008. Stoga se predlaže da ti predujmovi budu upola manji. S obzirom na to da od poreza na dobit država očekuje 10,3 milijardi kuna, to bi za proračun, nesumnjivo, bio značajan gubitak. No, Institut predlaže naknadu kroz povećanje trošarina na naftne derivate ili na uvoz vozila.

Najveću uslugu, smatra se, država bi poduzećima ipak napravila kada bi uredno plaćala svoje obveze i kada bi oslobodila prostor za kreditiranje kod domaćih banaka (smanjenje deficita, zaduživanje vani). Poticanje izvoza, odnosno malih i srednjih poduzeća, trebalo bi osigurati kroz pronalaženje novca za HBOR, povećanjem novca HAMAG-u, agenciji koja odobrava jamstva, te Ministarstvu gospodarstva za subvencioniranje kamata.

U usporedbi s državama koje proteklih mjeseci donose “stimulativne” pakete poduzećima i stanovništvu kroz smanjenje poreza i povećanje izdataka, hrvatski paket vrlo je skroman jer si Vlada ne može priuštiti više. On je, zapravo, više usmjeren obuzdavanju proračunske i financijske krize nego borbi protiv recesije i oporavku ekonomije. Neke sugestije ekonomista, pa i poslodavaca će prezentirati svoje antirecesijske mjere, Vlada će vjerojatno prihvatiti. Međutim, za dublje zadiranje u proračun, bez obzira na to u kako teškom stanju bio, država, čini se, još uvijek nije spremna.

Ministar Šuker želi se uvjeriti je li punjenje proračuna zakazalo. Ključni ispit za njega bit će u svibnju kada će ispitati raspoloženje stranih kreditora i pokušati se zadužiti za 750 milijuna eura. Tek nakon toga, ako voda dođe do grla, mogu se očekivati odvažniji potezi Vlade. S druge strane, neslužbeno se može čuti da Vladi više i nije strana ideja da se obrati MMF-u te ispita mogućnosti suradnje. Ako se pak ona ostvari, antirecesijski program ionako će pisati MMF.