Najniži troškovi rada bili su, kao i 2022., u Bugarskoj (9,3 eura) i Rumunjskoj (11 eura), a najviši opet u Luksemburgu (53,9 eura), Danskoj (48,1 euro) i Belgiji (47,1 euro).

Iako je kod nas zabilježen najveći porast troškova rada u eurozoni (za 14,2 posto), Hrvatska se zbog cijene rada po satu od 14,4 eura i dalje nalazi na europskom dnu. Osim Bugarske i Rumunjske, iza nas su još samo Mađarska s troškovima od 12,8 eura i Latvija s 13,5 eura po satu rada. Poljski poslodavci sat rada plaćaju pak samo deset centi više po satu od naših.

Među zemljama izvan eurozone najviše su porasli troškovi rada u Mađarskoj (17 posto), Rumunjskoj (16,5 posto) i Poljskoj (12,4 posto). Najmanje su porasli u Danskoj (2,7 posto).

U Austriji, Njemačkoj i Irskoj, zemljama u koje Hrvati nerijetko odlaze trbuhom za kruhom, cijene rada su neusporedivo više. Tako u Njemačkoj sat rada poslodavac plaća 41,3 eura, u Austriji nešto manje - 40,9 eura - dok ih Irska prati s 40,2 eura po satu. U susjednoj Sloveniji sat rada plaća se 25,5 euro.

Ukupno su troškovi rada u EU-u porasli za 5,3 posto u odnosu na 2022., a u eurozoni za 4,8 posto.

Promatramo li djelatnosti ili sektore, najviši su bili u javnoj upravi (35,7 eura), a u industriji su iznosili 32,2 eura. U građevini su pak iznosili 28,5 eura, a u uslužnim djelatnostima 31,8 eura.

Statistika troškova ne uključuje samo bruto plaće, isplate bonusa, službene aute i stanove tvrtke. U nju su uključeni i neizravni troškovi, poput doprinosa poslodavca za socijalno osiguranje, troškova stručnog usavršavanja, toplog obroka i poreza na plaću. Za izradu statistike u obzir su uzeti podaci tvrtki s najmanje deset zaposlenih.