Ulagači na svjetskim financijskim tržištima ovog vikenda trebali bi saznati bitne detalje vezane uz jedan od najiščekivanijih događaja na burzama u posljednjih nekoliko godina. Saudi Aramco, državna korporacija zadužena za proizvodnju i prodaju nafte u Saudijskoj Arabiji, izlistat će svoje dionice na burzi i prodati dio njih zainteresiranim investitorima.

Prije više od tri godine, kad je transakcija prvi put najavljena, poprilično je uzburkala vrh svjetskih financija, ali i politike, i to iz više razloga. Prvi je čisto brojčani. Prema onom što je dosad objavljeno, javna ponuda bit će najveća u povijesti. Dosad je tu titulu nosila ponuda dionica kineske internetske trgovine Alibaba, kojom je prije pet godina prikupljeno 25 milijardi dolara.

Detalji koji bi trebali biti otkriveni ovog vikenda upravo su vezani uz cijenu po kojoj će se dionice Saudi Aramca prodavati investitorima i njihovu točnu količinu. Zasad se uglavnom spominjalo da će to biti između jedan i tri posto ukupnog broja dionica i najčešće spominjana brojka bila je 40 milijardi dolara. Saudijske vlasti proteklih dana ispitivale su kakav točno interes vlada među investitorima kako bi s financijskim savjetnicima utvrdile konačne uvjete javne ponude.

Drugi razlog zašto je ova transakcija tako važna nešto je više vezan uz samu naftnu industriju. Prvi put u povijesti, u dokumentima koji prate javnu ponudu, objavljeni su detalji vezani uz samo operativno poslovanje Aramca. Iz njih je postalo jasno zašto se smatra najprofitabilnijom kompanijom u svijetu.

Trošak proizvodnje jednog barela nafte iznosi 2,8 dolara. Kad se to usporedi s, primjerice, sadašnjom cijenom barela na svjetskim tržištima, koja se kreće oko razine od 60 dolara, vrlo je jasno koliko mjesta za zaradu ima saudijski div. U prvih šest mjeseci ove godine ostvarena dobit iznosila je 46,9 milijardi dolara, što je više od zajedničkog profita idućih šest najvećih svjetskih naftnih kompanija.

Dokumenti su otkrili čak i činjenicu da je napad bespilotnim letjelicama na najveću rafineriju Saudi Aramca, koji je prije nekoliko tjedana nakratko poljuljao svjetsko tržište, stajao kompaniju 28 milijuna dolara, što su u britanskom The Guardianu komentirali kao 'brojku toliko beznačajnu u odnosu na veličinu kompanije da nije čak bila ni bitna za financijske izvještaje'.

Proizvodnja sirove nafte u Aramcu jeftina je zahvaljujući činjenici da se ona na njihovim naftnim poljima nalazi vrlo blizu površine i nema visokih troškova koji dolaze s, primjerice, crpljenjem iz podmorja ili iz škriljevca. Dodatna korist je kvaliteta same sirove nafte, što pojeftinjuje njenu preradu. Aramco tako ima dvostruko više marže od ruskog Rosnjefta i četverostruko više od Shella. To mu je omogućilo lanjsku zaradu od 111 milijardi dolara, dvostruko više od godišnjeg bruto domaćeg proizvoda cijele Hrvatske.

Treći razlog zašto je javna ponuda dionica važna vezan je uz Aramcovo buduće poslovanje. Prema izjavama u medijima, u saudijskoj kompaniji drže da će iz Aramca doći i posljednji barel crpljene nafte. Ti stavovi nisu vezani uz količinu dostupne nafte (Aramco ima rezerve koje su veće od zajedničkih rezervi pet drugih najvećih naftnih kompanija), već uz činjenicu da će potražnja za naftom u idućim desetljećima vjerojatno padati te će time padati i njena cijena. Postepeno će s tržišta nestajati one kompanije kojima se više neće isplatiti proizvodnja, a kako Aramco proizvodi naftu vrlo jeftino, izvjesno je da će ostati 'posljednji' globalni dobavljač.

Javna ponuda dolazi u prijelomnom razdoblju za svjetsku ekonomiju i geopolitiku. Prvi put u posljednjih stotinjak godina tržištu nafte prijeti stagnacija ili pad potražnje jer se svijet okreće drugim, obnovljivim izvorima energije. Mnogi očekuju da će proizvodnja sa sadašnje razine od 95 milijuna barela dnevno još ponešto rasti u idućih desetak godina i da će tada dosegnuti svoj vrhunac. Sirova nafta odgovorna je za trećinu svjetskih ugljičnih ispušnih plinova i trećinu energije koja se koristi te jačanje svijesti o klimatskim promjenama i zagađenju, kao i zaokret globalne energetske politike imaju utjecaja na njeno korištenje kao energenta.

U Aramcu su svjesni novih trendova i iako među velikim svjetskim kompanijama mogu biti najbezbrižniji, ipak su se počeli pripremati za budućnost. Posljednjih godina sve više ulažu u petrokemijsku industriju u kojoj je, za razliku od energetike, naftu kao sirovinu teže nadomjestiti. Također, Aramco si ulaganjima u lokalne kompanije osigurava tržište u Aziji jer se očekuje da će potražnja za naftom ondje i dalje rasti. Na azijska tržišta Aramco trenutno plasira 70 posto svojeg izvoza. Najvažniji kupci su mu Kina, Indija, Japan, Tajvan i Južna Koreja.

Sve to utječe na procijenjenu vrijednost same kompanije, odnosno očekivanja investitora koji će morati uvrstiti nabrojane faktore u svoje izračune i sukladno tome odlučiti hoće li i po kojoj cijeni kupiti Aramcove dionice. Iz Aramcovih izvora dolazi između osmine i desetine svjetske proizvodnje nafte i to, naravno, znači da proces nikako ne može proći bez politike.

Iz tog aspekta izlistavanje i prodaja udjela u najvećoj svjetskoj naftnoj kompaniji vrlo je osjetljivo pitanje. Saudijskog princa Muhameda bin Salmana, koji praktično vodi državu u ime svog oca, kralja Salmana, proteklih godina se s jedne strane hvalilo kao vođu koji donosi modernizaciju saudijskog društva osiguravanjem većih prava za žene i obračunom s korupcijom u krugovima vlasti. S druge strane ga se vidi kao diktatora koji ne preza od primjene sile kako bi postigao svoje ciljeve, što se najbolje vidjelo u tragičnom ubojstvu novinara Džamala Hašodžija, kojeg su saudijski operativci raskomadali u ambasadi u Turskoj.

Svijet biznisa je, kao što pokazuje povijest, uvijek spreman zažmiriti na kršenja ljudskih prava i izlistavanje dionica Saudi Aramca odličan je način za izgradnju boljeg imidža Saudijske Arabije. Država i kompanija prvi put daju svijetu na uvid detalje naftnog poslovanja, što signalizira transparentnost. Čak su i brojke u službi imidža. Kad je Bin Salman 2016. godine najavio javnu ponudu, licitiralo se tržišnom vrijednošću Saudi Aramca od oko dva bilijuna dolara.

Najnovije procjene, koje će postati detaljnije u idućih nekoliko dana, drže se nešto suzdržanijih 1,5 do 1,6 bilijuna dolara, a neke idu čak i do 'niskih' 1,2 bilijuna. Kako god bilo, Aramco će biti korporacija s najvećom tržišnom vrijednošću među onima čijim se dionicama trguje na burzama. Američkim tehnološkim divovima, poput Microsofta, Amazona, Applea i Googlea, ovih dana tržišne kapitalizacije kreću se u rasponu od 880 milijardi do 1,12 bilijuna dolara.

Količina prodanih dionica znači da novi vlasnici neće imati nikakvog utjecaja na upravljanje kompanijom, već će kupovati dionice radi potencijalne zarade na njima. Aramco je već najavio da će ove godine isplatiti 75 milijardi dolara dividende, a saudijske vlasti čak su obećale da će u slučaju kraha cijene nafte one odustati od vlastitog udjela u dividendi kako bi osigurale nesmetanu isplatu ostalim dioničarima.

Izlistavanje, koje će zasad biti samo na burzi u saudijskom glavnom gradu Rijadu, i prodaja dionica zapravo će biti najznačajniji unutar same Saudijske Arabije, u kojoj će mnogi građani na proces gledati kao na mogućnost da stvarno investiraju u prirodne resurse kojima raspolaže njihova država. Mediji su objavili i informacije da je Bin Salman protekle tjedne proveo u nagovaranju najbogatijih saudijskih obitelji i poduzetnika na ulaganje u Aramco kako bi se osigurala visoka potražnja.

Formalno, cilj javne ponude je prikupljanje novca za investiranje u razvoj kako bi se Saudijsku Arabiju oslobodilo ovisnosti o naftnom poslovanju. Nafta donosi 70 posto državnih prihoda i predstavlja 80 posto saudijskog izvoza, a prihodi od nafte koriste se za besplatno školovanje i zdravstvo te mnoge druge potrebe saudijskih građana. Muhamed bin Salman je prije nekoliko godina objavio Viziju 2030, plan kojem je cilj diversificiranje saudijske ekonomije te razvoj ostalih sektora.

Plan, kao i sama javna ponuda dionica, simboli su sprege politike i ekonomije u Saudijskoj Arabiji i to je činjenica koja bi u osjetljivim trenucima za Bliski istok mogla zasmetati nekim investitorima. U korist državi ide to što se Aramco smatra dobro i stručno vođenom kompanijom, s profesionalnim menadžerima i jasnom korporativnom kulturom. Dakle ne radi se o tipičnoj kompaniji u državnim rukama, u kojoj se politika miješa u operativno poslovanje.

S druge strane postoje i neizvjesnosti. Nije potrebno podsjećati na poslovično nestabilnu situaciju na Bliskom istoku, no postoje i drugi aspekti. Saudijska Arabija je, primjerice, vodeća članica Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC, Organisation of Petroleum Exporting Countries). Pitanje je mogu li se uskladiti interesi OPEC-a s interesima samog Aramca u slučaju da se OPEC odluči na zajedničko smanjivanje proizvodnje, kao što je to bilo mnogo puta.

Crno zlato, kao i bezbroj puta dosad, opet kroji tokove svjetske politike i ekonomije. Ako ne dođe do promjena u posljednji trenutak, a na lako zapaljivom naftnom tržištu to je uvijek moguće, investitori će uskoro moći trgovati dionicama jedne od najvažnijih globalnih kompanija koja nakon desetljeća tajnovitosti izlazi u javnost. Ravnoteža u interesima politike i ekonomije ponešto će se promijeniti, ali pokoji barel na ovu ili onu stranu osigurat će to da, barem u kratkom i srednjem roku, sirova nafta i dalje nesmetano teče u krvotok svjetske ekonomije.