belgijski poučak

Šef kompanije koja je uložila 5,5 milijardi u vjetroelektrane otkrio tajnu uspjeha

15.09.2017 u 19:37

Bionic
Reading

Belgija svake godine potroši oko sto teravata električne energije. Pola te goleme količine struje dolazi iz nuklearki, a samo dva posto od energije vjetra. Iako je blizu vjetrovito Sjeverno more, energiju vjetra vrlo je teško prikupljati – investicije su goleme, a vijek trajanja opreme jako kratak

No Europska unija čini sve kako bi potaknula zelenu proizvodnju ne bi li se zadovoljili zacrtani ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova. Neke članice EU-a ovisne su o nuklearnim elektranama, poput Francuske, koja 85 posto struje dobiva iz nuklearki, pa je svima u interesu to da se diversificiraju izvori energije.

Struja u Europi nikad nije bila jeftinija, pa je teško naći privatne poduzetnike koji bi se upustili u tako složen posao. Ključ su državni poticaji i financiranje projekata fondovima Europske unije, a tvrtke koje su se u tome na vrijeme pozicionirale danas imaju solidnu tržišnu poziciju.

Jedna od njih je Parkwind iz belgijskog Leuvena, koja je u Sjeverno more od 2010. do danas postavila 178 vjetroturbina što daju oko dva teravata električne struje. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez državnih poticaja i novca iz europskih fondova.

'Zbog trenutnih cijena struje, bez poticaja se ne može ništa graditi', rekao nam je François Van Leeuw, predsjednik Uprave Parkwinda koji upravo završava novu farmu vjetra u Sjevernom moru zvanu Nobelwind, u koju su uložene tri milijarde eura.

Sveukupno, u Parkwindu su na vjetroelektrane potrošili pet i pol milijardi eura. U prvoj fazi dobar dio novca posudila im je Europska investicijska banka te naglašavaju kako je uprava te institucije omogućila proboj vjetroelektrana jer su im pozajmili oko 600 milijuna eura za početne investicije u jeku financijske krize 2009. godine.

Veliki poguranac dobili su i od Europskog fonda za strateške investicije (EFSI), a hvale ga kao odličan instrument koji za sada apsorbira makroekonomske šokove i omogućava kompleksnim projektima stabilno i dugoročno financiranje po nešto povoljnijim uvjetima od tržišnih.

Parkwind
  • Parkwind
  • Parkwind
  • Parkwind
  • Parkwind
  • Parkwind
    +5
Parkwind Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Parkwind

Dodatno, Belgija daje državne poticaje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te oni u prosjeku iznose 95 eura po proizvedenom megavatu. Podsjetimo, naknada za obnovljive izvore energije u Hrvatskoj nedavno je povećana s 3,5 na 10,5 lipa po kilovatu.

'Bez poticaja proizvodnja ne bi bila moguća jer je izgradnja vrlo skupa. Podrazumijeva stabilizaciju morskog dna, na koje se potom polažu nosivi stupovi. To se radi na dubinama do 40 metara. Kada se završi taj složeni posao, kreće faza eksploatacije i održavanja, što je podjednako skupo. Svakog dana radi se na održavanju, a očekivani životni vijek vjetroelektrane na moru je oko 20 do 25 godina', rekao je šef Parkwinda.

Tvrtka je uz pomoć svoja tri dioničara (dva investicijska fonda i maloprodajni lanac) dakle postigla investicije od pet i pol milijardi eura u sedam godina. Zapošljavaju samo 65 ljudi te za održavanje ne koriste podizvođače, već svoje zaposlenike.  

Nažalost, tijekom posjeta raznim tijelima Europske komisije redovito se napominje to da Hrvatska debelo zaostaje za povlačenjem novca iz dostupnih fondova EU-a, a pogotovo smo slabi u povlačenju novca iz novijih, kompleksnijih shema financiranja koje zahtijevaju pomno planiranje i projektiranje.

Vjetroelektrana kod Šibenika
  • Vjetroelektrana kod Šibenika
  • Vjetroelektrana kod Šibenika
  • Vjetroelektrana kod Šibenika
  • Vjetroelektrana kod Šibenika
  • Vjetroelektrana kod Šibenika
    +3
Vjetroelektrana kod Šibenika jedna je od nekoliko takvih energetskih objekata izgrađenih u Hrvatskoj Izvor: Pixsell / Autor: Hrvoje Jelavic

Europa kroz fond Connecting Europe Facillity (CEF) vrlo rado financira prometne i energetske projekte. Iz CEF-a će biti financiran Pelješki most, no primarni su ciljevi tog fonda izgradnja i obnova željezničke mreže te unutarnjih plovnih putova, na što troše čak 80 posto raspoloživog novca.

'Portugalci i Finci, na primjer, znaju što traže te gdje treba tražiti novac i informacije. Postavljaju prava pitanja. S Hrvatima to nije tako, iako ima puno prilika i puno ljudi koje bi mogli pitati za pomoć i koji bi im mogli pomoći pogurati projekte. Ali u Hrvatskoj vladaju jedne teme, a u Bruxellesu sasvim druge', rekla nam je razočarano jedna od visokopozicioniranih dužnosnica u Komisiji.