Nakon što je u medije procurila vijest o sastanku Radimira Čačića i Borislava Škegre na kojem se razgovaralo o mogućnosti da Fondovi gospodarske suradnje (FGS) preuzmu 3. maj i Brodotrogir, pojavila se bojazan da bi i taj plan mogao propasti jer se zajedničko ulaganje privatnog i javnog novca može tumačiti kao prikriveno subvencioniranje. U krugovima bliskim Fondovima tvrde da će eventualno ulaganje biti u skladu s pravilima tržišnog natjecanja, da ih gradnja doista zanima, ali ne samo brodova, te da bi brodogradilišta presložili po novim pravilima
Iako se sastanak u Ministarstvu gospodarstva s predstavnicima investicijskih fondova Quaestus, Prosperus i Nexus dogodio prije nekoliko tjedana, u medije je tek u srijedu procurila informacija da je Borislav Škegro, nekadašnji HDZ-ov potpredsjednik Vlade i donedavni Kosoričin savjetnik, tajni adut aktualnog potpredsjednika Vlade Radmira Čačića za privatizaciju dva škvera.
No plan da umjesto Danka Končara investicijski fondovi privatiziraju škverove prema nekima bi mogao biti problematičan zbog zahtjeva EU koji Vladi onemogućuju daljnje potpore brodogradnji: u FGS-ovima, uz privatni kapital, država sudjeluje s polovicom iznosa, što bi se moglo smatrati indirektnom subvencijom. S druge strane, iz redova fondova uvjeravaju nas da su ovakva ulaganja u skladu s pravilima EU te da se o tome vodilo računa još 2010. godine prilikom osnivanja FGS-ova, znajući da prema pravilima tržišnog natjecanja u EU nema poklanjanja novca nikome, pa ni škverovima.
Zašto bi investicijski fondovi ulagali u brodogradnju od koje svi bježe? Kada ih je pozvao potpredsjednik Vlade Čačić, predstavnici konzorcija triju fondova (Quaestus, Prosperus i Nexus) obećali su mu tek da će to razmotriti kao i sve ostale ulagačke prilike. No svjesni su da ovaj rizični projekt ima velik društveni, ekonomski i socijalni značaj. Konačnu odluku donijet će tek kad utvrde postoji li šansa da oplode uloženi novac uz prihvatljiv prinos.
Osim toga, preuzimanje brodogradilišta za fond menadžere prihvatljivo je samo budu li ona funkcionirala po drugačijim pravilima od dosadašnjih, što uključuje i imenovnja direktora bez utjecaja politike te nove kolektivne ugovore. 'Ključno je da ljudi imaju radna mjesta, a ne što će proizvoditi. To će biti brodovi ali ne možda i samo brodovi. Možda to mogu biti podmorske platforme, stupovi za vjetroelektrane ili dijelovi za automobile', kaže naš sugovornik, blizak jednom od spomenutih fondova.
Kako fondovi rizičnog kapitala investiciju moraju vratiti kroz pet do sedam godina, mogli bi ih tada, uspije li im restrukturiranje jeftino kupljenih škverova pred stečajem, skuplje prodati strateškim investitorima. Rasplet nećemo dugo čekati, jer iako im je za procjenu projekata u koje su dosada investirali trebalo poprilično vremena, fondovi u ovom slučaju tvrde da će im trebati samo mjesec do dva
