“Prvo treba prikupiti svu dokumentaciju koja se odnosi na taj proces obnove, utvrditi koje su firme u tome sudjelovale i, prije svega, utvrditi putem neke nezavisne stručne osobe stanje tih objekata i jesu li oni trebali ili bili dužni izdržati ovakav potres”, kaže Sloković te dodaje kako će u ovom slučaju uloga struke biti velika, javlja N1.

“Neki građevinski vještak bi trebao dati neko preliminarno mišljenje jesu li oštećenja koja su nastala uzrokovana dijelom lošom izgradnjom i određenom manjkavostima u izgradnji. Bez tih neki parametara mislim da se neće ni ići”, dodala je istaknuvši kako trenutačno nema vremena za nekim detaljnim vještačenjem svakog objekta. “Ali neki preliminarni pregled bi zapravo inicirao i sve ostale radnje”, istaknula je.

Kazala je i za kakva si se sve kaznena djela potencijalni osumnjičenici mogli teretiti. “Postoji jedno osnovno djelo, to je opasno izvođenje građevinskih radova koje se sastoji od toga da sve osobe uključene u izgradnju nekog objekta, od projektanta do samog izvođača radova i nadzora – jesu li ustvari propustili i postupali protivno pravilima struke, što je moglo dovesti do ugrožavanja života, tijela i neke štete većih razmjera”, pojasnila je i dodala sljedeće:

“To je osnovno djelo, ali postoji i teži oblik tog djela koji se sastoji od toga da tamo dosita jest stradalo tamo nekoliko ljudi, da je stradala bar jedna osoba, da je došlo do teške tjelesne ozlijede ili, recimo, štete većih razmjera. To bi bio oblik kvalificirane štete i to je drugo kazneno djelo koje je bitno teže od osnovnog.”

Može se raditi i o drugim kaznenim djelima, kaže, a pojedince se može teretiti i za više kaznenih djela. “Moglo bi se raditi i o kaznenom djelu zlouporabe povjerenja u gospodarskom, za što bi mogle odgovarati odgovorne osobe u firmama koje su izvodile rade, isto tako prevare u gospodarskom poslovanje, ako je lažno prikazivano da je određeni materijal trebao biti ugrađen, a nije ili je lažno prikazano da je, a to je sve rađeno s namjerom stjecanja protupravne imovinske koristi”, pojasnila je.

Što se ratnog profiterska tiče, tu Sloković ističe da postoji vremensko ograničenje, zastara. “Tu smo limitirani vremenski, tu bi se trebalo raditi o svemu onome što je izgrađeno do 1998. godine. Šteta bi trebala biti izuzetno velika, odnosno protupravna imovinska korist. Isto tako bih htjela reći da i osobe koje su radile u tim državnim tijelima, koje su bile zadužene za provođenje te cijele obnove, bi mogle odgovarati za zloporabu položaja ili ovlasti za slučaj da se ustvrdi da nisu poduzele sve što je bilo potrebno da bi se osigurala sigurna izgradnja”, dodala je.

Kaže i kako bi se trebalo vidjeti po svakom objektu. “Ako bi se vidjelo da je sustavno rađeno loše, da nedostaje materijala i da se ustvrdi tko je to radio, naravno da bi se tada moglo raditi i o više kaznenih djela u osnovu na jednu osobu. Ne znam tko je to sve radio, to sve treba utvrditi”, kazala je.

“Ja ne mogu reći koja je razorna mogućnost i razorni kapacitet potresa. S jedne strane svima je jasno da već nakon 1964. kad su se počele primjenjivati propisi vezani za protupotresnu gradnju, da je trebalo primjenjivati i te propise, pogotovo s obzirom na činjenicu da se radi o jednom trusnom području. Dakle, ako je to izostalo, ako se nije radilo ili se radilo tako da je doista dio materijala pokraden, da su armature nestale, da sastav betona nije odgovarajući…”, kazala je.

Zaključno je rekla sljedeće: “Ključnu ulogu će odrediti struka, čak i tu dokumentaciju će de facto morati analizirati neka osoba koja je stručna. Određene stvari će se dobiti uvidom u dokumentaciju. Pregledom objekata će se ustvrditi gdje su manjkavosti ne terenu. Ako su one sustavne, onda znači da je kontrola rađena vrlo loše. Onda je po meni odgovoran i investitor, odnosno država, tj. ljudi koji su u to vrijeme bili zaduženi da prate taj proces obnove”, zaključuje Sloković.