U svom priopćenju navode da velik broj korisnika EU potpora iz Europskog socijalnog fonda posljednjih dana zaprimaju obavijesti kojima ih se bez objašnjenja obavještava da će im sredstava koja su im ranije već odobrena u sklopu Zahtjeva za nadoknadom sredstava (ZNS) u velikoj mjeri biti uskraćena prilikom isplate.

Upozoravaju kako to ne znači samo da će projekti stati, već i da bi u slučaju ako ne provedu aktivnosti i ugovorene rezultate projekta, korisnici morali vratiti sav novac koji su ranije kroz projekt potrošili. Dodaju da takva neplanirana izmjena ugovora korisnika stavlja u izrazito nepovoljni položaj, narušavajući njihovu likvidnost, a ne dijeleći odgovornost za rezultate i rokove.

U obavijesti se navodi kako je slijedom dopisa Ministarstva (PT1), Posredničko tijelo razine 2 (PT2) izradilo ispravak odobrenja Zahtjeva za nadoknadom sredstava (ZNS) koji se mijenja „samo“ u dijelu vezanom za isplatu odobrenog iznosa. 

Može se razumjeti namjera države da skupu medicinsku i zaštitnu opremu iz inozemstva plaća sredstvima iz Europskog socijalnog fonda, ali država mora voditi računa o obavezi prema svim projektima u provedbi, tj. njihovim korisnicima koji će se, ukoliko se ovakva praksa nastavi, naći u problemima likvidnosti i nemogućnosti završetka projekta, ističu. 

„ZNS-ovi“ se uz kvartalna izvješća, svaka tri mjeseca šalju PT2 na provjeru i odobrenje troškova koji su nastali prilikom provedbe projekta. Obzirom na iznimno velik broj različitih institucija koje sudjeluju u upravljanju sredstvima europskih fondova, te institucije u HUP-u navode pod njihovim „europskim“ kraticama (PT1, PT2 i sl.), a u stvarnosti se radi o Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Agenciji za strukovni odgoj i obrazovanje, Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga društva, Uredu za udruge Vlade Republike Hrvatske itd.

U obavijesti spomenutih tijela stoji da će se dio već odobrenih sredstava prilikom isplate umanjiti za dio predujma s početka provedbe projekta. Projekti financirani sredstvima Europskog socijalnog fonda u velikoj se mjeri financiraju 100-postotnim intenzitetom, što znači da korisnici tih sredstava ne budžetiraju svoju participaciju u projektima, pojašnjavaju iz HUP-a.

To je posebno bitno kada se uzme u obzir da se tim sredstvima financira unaprjeđenje rada u dječjim vrtićima, rad sa socijalno ugroženim skupinama, osobama s invaliditetom, marginaliziranim skupinama, dugotrajno nezaposlenim ženama, učilištima za osposobljavanje mladih i odraslih, te rad svih ostalih dionika civilnoga društva, ali i ostalih institucija kojima europska sredstva trebaju biti katalizator uspjeha i generator stvaranja novih radnih mjesta i dodane vrijednosti, navode iz HUP-a.

Predujam koji kod ESF projekata u pravilu iznosi 40 posto, a treba korisniku osigurati likvidnost za projektne aktivnosti jer ih sami ne bi mogli financirati. I u pravilu, kada da bi se isplate predujma i kasnije zahtjeva za nadoknadu sredstava bile u propisanim rokovima, ove izmjene ne bi stvarale veće poteškoće. No kako u praksi isplate kod ESF projekata kasne i preko pola godine, neplanirana umanjenja isplata mogla bi ugasiti mnoge projekte. 

Obzirom da se u pravilu „pravdanje“ predujma (odnosno umanjenje odobrenih iznosa za isplatu) u projektima financiranim od Europskog socijalnog fonda izvršava tek krajem provedbe projekata te ni ugovorima, kao niti ranijim slučajevima u praksi nije predviđeno ranije „pravdanje“ predujma, ovim presedanom nameće se pitanje ispravnosti i transparentnosti postupanja državnih institucija koji upravljaju europskim novcem i koji krajnjim korisnicima trebaju biti od koristi, a ne na štetu.

Iz HUP-a napominju da je brojne udruge, obrazovne institucije, vrtiće, tehničke saveze, učilišta krajnje neugodno iznenadio jednosmjerni način komunikacije i postupanje državnih tijela te se gotovo svima na taj način izravno ugrožava poslovanje i radna mjesta zaposlenih u tim subjektima, posebno s obzirom na trenutnu situaciju vezanu uz pandemiju bolesti Covid-19 te stroge epidemiološke mjere kojima su obuhvaćene sve strukture društva i gospodarstva. 

Jednostrana odluka države da korisnicima koji potražuju nadoknadu ugovorenih troškova i preko milijun kuna u konačnici isplate iznose između 30 i 40 tisuća kuna krajnje je nelogično, pogrešno i kontraproduktivno jer taj novac ujedno znači i opstanak radnih mjesta te poslovanja čitavog niza, za uspješno funkcioniranje društva, važnih subjekata te se stoga nadamo da će i država uvidjeti isto te promijeniti takve loše odluke, zaključuju u HUP-u.