Postupak je pokrenut protiv trgovačkih lanaca Delhaize, Univereksport, Merkator S i DIS temeljem usporedbe nekoliko proizvoda: pojedinih brendova jogurta, mlijeka, ulja, brašna, šećera, kave i banana. Ustanovljeno je da su redovne cijene tih proizvoda bile iste ili slične, uz različite uvjete nabave, što je tamošnjoj agenciji bilo dovoljno za pokretanje postupka.

Srpski N1 usporedio je cijene spomenutih osam proizvoda s cijenama istih tih proizvoda u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. Iako nisu uzeli u obzir činjenicu da je u nekima od tih zemalja, poput Hrvatske, cijena pojedinih proizvoda ograničena mjerama vlada, indikativan je zaključak da su samo dva proizvoda po kojima Srbija može parirati u regiji - šećer i jaja. Svi drugi proizvodi, pokazuje njihovo istraživanje, skuplji su u Srbiji, iako su srpski. Čak i brašno, čija cijena je u Srbiji ograničena na 0,4 eura, jeftinije je u pojedinim zemljama.

Istraživanje je, primjerice, pokazalo da je suncokretovo ulje marke Dijamant (srpske proizvodnje, tvornica u vlasništvu Fortenova grupe) za 0,3 eura jeftinije u web dućanu hrvatskog Konzuma nego u svim srpskim internet dućanima.

Jogurt regionalno prisutne tvrtke Imlek također je za trećinu eura jeftiniji u BiH i Crnoj Gori, dok je srpska Grand kava za trećinu jeftinija u Crnoj Gori, a za četvrtinu u BiH.

U Srbiji su uvjerljivo najskuplje banane - kilogram istih u srpskim web shopovima košta gotovo 2 eura, dok u regiji njihova cijena rijetko gdje prelazi euro i pol. Najskuplje je i mlijeko, čija cijena se svuda kreće oko eura, uz sitna odstupanja.

Hrvatska, pak, prednjači po cijenama jaja, čije pakiranje od 10 komada jedino u Hrvatskoj prelazi 2,5 eura, dok je brašno najskuplje u BiH, gdje - prema obrađenom uzorku - cijena tog proizvoda nije ograničena.