Stanovnici Medveje, malog mjesta u Općini Lovran, u kojoj je obitelj Ivice Todorića imala Villu Castello i kamo su često dolazili, pamte ih samo po dobrom. Ondje je njihov najpoznatiji stanovnik uložio milijun kuna, zasukao je rukave na radnoj akciji kada je trebalo, otvorio zatvoreni dućan Konzuma kada su mu se požalili, svojim je radnicima znao imena, mještani su mu se obraćali sa 'šjor Ivica', a dolazio je helikopterom
Todorićevi su u Medveji imali Villu Castello od 400 kvadrata izgrađenu početkom 20. stoljeća, koju okružuje park na parceli oko 4.000 četvornih metara, a često su dolazili u nju i s gostima. Stanovnici ovog obalnog gradića na Opatijskoj rivijeri za Ivicu Todorića imaju samo riječi hvale, piše Novi list. Kroz donacije i sponzorstva, u Medveji je uložio oko milijun kuna.
Tih 'zlatnih' dana prisjetio se Srećko Šobot, nekadašnji načelnik Lovrana koji se s Ivicom Todorićem susreo nekoliko puta.
vezane vijesti
'Kontakte s Ivicom Todorićem ostvarivao sam putem njegova prijatelja lovca, koji me nazivao i dogovarao sastanke. Rekao bi mi 'Ivica bi vas volio malo vidjeti', pa smo se nakon toga u pravilu sastajali u Villi Castello. Čini mi se da nikada nije dolazio u prostorije Općine Lovran. U to vrijeme je pod vodstvom Bogomila Frankovića Mjesni odbor Medveja jako dobro funkcionirao i učinjeno je iznimno puno za ovo mjesto, a značajnu je financijsku pomoć pružao upravo tadašnji sugrađanin Ivica Todorić. U to vrijeme se dosta pisalo o njemu u kontekstu privatizacije obale, dakle plaže ispred Castella, no činjenica je da je Todorić taj ranije zapušteni mulić uredio bračkim kamenom i sada bi tako uređen mogao vječno trajati. Ponekad je čak i svoju jahtu vezivao ispred Castella. Pamte ga i mnogi lokalni ribari jer je od njih znao naručivati i kupovati ribu. Znale su to biti prave male 'primorske predstave', volio se šaliti, a ribari su ga zvali 'šjor Ivica'', ispričao je nekadašnji lovranski načelnik za Novi list.
Nekadašnjeg šefa Agrokora upoznao je kada su radnici u vili postavljali brački kamen na 'problematičnoj' rivi ispred nje. Rukovali su se, a potom mu se Todorić ispričao i otišao pozdraviti svoje radnike. Šobot se prisjeća kako je svakom od njih znao ime, a bio je upoznat i s privatnim problemima.
'Jednoga je pitao 'je li ti ozdravilo dijete', drugoga 'je li ti žena dobila posao'... Činilo mi se to nevjerojatno i to nije bila samo poza, nego je stvarno bio takav, zainteresiran i susretljiv, ugodan čovjek, a mislim da to mogu potvrditi i drugi', rekao je Šobot.
Dojmilo ga se, priznaje, to s koliko je brige njegova obitelj uredila povijesni kaštel, ali i spremnost da pomognu zajednici.
