Ugovor o suradnji u izgradnji i eksploataciji plinovoda na teritoriju RH, koji je potpisao ministar gospodarstva Đuro Popijač, uz 'kontrolu' premijerke Jadranke Kosor, stvorio je političke i pravne okvire za naše sudjelovanje u Južnom toku.

Projekt Hrvatske i Mađarske privukao Ruse

Zbog čega Hrvatska već do sad nije uključena u taj projekt? Osim što, diplomatski rečeno, nije postojala politička volja, a narodski, da bivši premijer Ivo Sanader nije previše 'šljivio' Ruse, tek su se prošle godine desile stvari koje su skrenule pozornost Moskve na Hrvatsku.

U ožujku 2009. potpisan je ugovor o izgradnji interkonekcijskog plinovoda između Hrvatske i Mađarske. Kako se sad odvijaju radovi, projekt bi trebao biti gotov do kraja ove godine, a pušten u rad 2011. godine.

Ono što je privuklo ruski Gazprom je kapacitet tog plinovoda koji je dvostruko veći nego što se u Hrvatskoj prošle godine potrošilo plina. Višak kapaciteta Moska vidi kao dobru priliku da preko nas svoj plin šalje dalje prema zapadnom tržištu.

Često se zaboravlja napomenuti, da osim što će se graditi plinovod između Rusije i Bugarske po dnu Crnog mora (u tijeku je izrada investicijske studije), projekt Južni tok ne podrazumjeva odmah izgradnju jedinstvenog novog plinovoda. Namjera je da se u prvo vrijeme plin iz Rusije transportira već postojećim plinovodima država koje sudjeluju u projektu. Zbog toga je projekt Hrvatske i Mađarske još važniji.

Hoće li preko našeg teritorija, jednom kad se krene u gradnju, ići magistralni vod Južnog toka, od kojeg bismo ubirali naknadu za transport ili će prema nama ići samo krak za opskrbu domaćih potrošača, trenutačno ne zna nitko. Kako sada stvari stoje, realnija je druga opcija. Prema postojećim kartama glavni vod ide preko Slovenije i Mađarske koje su se ranije uključile u projekt.

Međutim, kako je čitava priča o Južnom toku u početnoj fazi, tek se radi investicijska studija, i dalje je realna mogućnost da se stvari promjene. Pojedini energetski stručnjaci, među njima i Davor Štern vjeruju da još uvijek ima nade da se Moskva uvjeri u to da je pravac kroz Hrvatsku isplativiji.

'Ekonomika određuje stvarni život. Koridor kroz Hrvatsku bi pojeftinio čitav projekt. Moramo inzistirati na tome da plinovod u Hrvatsku uđe preko Srbije te da slijedi energetski koridor kojim prolazi naftovod Janafa. Ne bi bio potreban otkup zemljišta i druge birokratske radnje što bi znatno snizilo troškove gradnje', uvjeren je Štern.

Realizacija Južnog toka je upitna

Na taj način Hrvatska bi mogla ostvariti tranzit prema Sloveniji, BiH i, možda, Italiji što bi mogla dobro naplaćivati. Ali opet, zbog naše sporosti, sve je to upitno, jer je Srbija već načelno dogovorila da preko nje ide krak na tržište BiH. U studenom prošle godine, ruski Gazprom i srpski Srbijagas osnovali su tvrtku Južni tok Srbija, a kalkuliralo se tad da će Srbija od tranzitnih tarifa godišnje zarađivati pola milijarde eura

No hitrost svih ostalih, mogla bi se pokazati uzaludnom, jer se geopolitička, ali i financijska slika svijeta promijenila otkad je Rusija prvi put izišla s idejom Južnog toka, što bi moglo u konačnici dovesti do toga da projekt zaživi djelomično ili se čak zauvijek odgodi.

'Osnovna namjera Moskve bila je ta da zaobiđe Ukrajinu, preko koje ide većina ruskog plina za europsko tržište. Ukrajina je tada na čelu s predsjednikom Viktorom Juščenkom bila prozapadni orijentirana što se kosilo s ruskim interesima. Danas se situacija promijenila i Ukrajina je opet bliska Moskvi', kaže naftni konzultant Jasminko Umičević.

Isto tako, Rusija je krenula s Južnim tokom u vrijeme visoke cijene nafte i plina, na čijim je krilima jačala. Tada se činilo da državnom Gazpromu neće biti problem financirati projekt težak oko 25 milijardi dolara.

Za usporedbu, navodi Umičević, konkurentski projekt Nabucco, iza kojeg stoji europski i američki kapital, stoji 'samo' devet milijardi dolara. Međutim, danas je cijena energenata drastično pala, cijena barela nafte je oko 80 dolara, a prije recesije bila je i iznad 147 dolara, a projekcije su bile da će ići preko 200 dolara.

Rusi će nam produljiti desetogodišnji ugovor

'Treći faktor koji stavlja upitnik na projekt Južni tok pad je potrošnje plina na europskom tržištu za sedam-osam posto, što je također posljedica ekonomske krize', naglašava Umičević.

Pred Hrvatskom, odnosno Plinacrom jest to da sada s Gazprom, kao što međunarodni ugovor i predviđa, osnuje zajedničku tvrtku, s udjelom po 50 posto. Nakon toga išlo bi se u izradu zajedničke Studije izvedivosti, koja će definirati sve karakteristike hrvatske dionice Južnog toka. U konačnici to bi trebalo dovesti do odluke hoće li preko našeg teritorija ići tranzitni vod ili samo jedan njegov krak. Prema informacije iz Plinacroa ta bi studija trebala biti gotova do kraja ove godine.

Za kraj, bitno je napomenuti da je nekako u sjeni vijesti da smo se uključili u Južni tok, ostala, isto tako važna, informacija da nam je Moskva potvrdila da će se produljiti ugovor o desetogodišnjoj opskrbi plinom koji ističe 31. prosinca ove godine.