U kolumni za Project Sindicate, u kojoj pojašnjava zašto misli da su iduća tri mjeseca presudna za europsku monetarnu uniju, George Soros uspoređuje krizu eurozone s latinoameričkom krizom 1982. i azijskom krizom 1997. godine. U oba slučaja međunarodne institucije nanijele su bol periferiji da bi zaštitile centar. Sada Njemačka nesvjesno igra istu tu igru, tvrdi Soros.

Pojedinosti nisu iste, ali ideja jest: vjerovnici prebacuju cijeli teret prilagodbe na dužnike, a 'centar' izbjegava preuzimanje odgovornosti za silne neravnoteže. Soros smatra da je u krizi eura odgovornost centra puno veća nego 1982. ili 1997, jer je upravo centar osmislio manjkavi valutni sustav i propustio ispraviti mane u njemu.

Prema Sorosevom mišljenju, institucije eurozone imaju tri mjeseca u kojima još uvijek mogu ispraviti pogreške i preokrenuti trendove. To bi pak zahtijevalo iznimne političke mjere da bi se uvjeti vratili u nešto nalik normali, a usto se moraju uskladiti s postojećim sporazumima, koji bi se nakon svega toga mogli revidirati u mirnijoj atmosferi i s ciljem sprečavanja povratka neravnoteže.

Čelnicima eurozone Soros kao rješenje predlaže bankarsku uniju koja bi obuhvaćala općeeuropsku shemu jamstva bankovnih depozita da bi se zaustavio odljev kapitala iz ugroženih zemalja, europski izvor za financiranje rekapitalizacije posrnulih banaka te nadzorne i regulatorne institucije nadležne u cijeloj eurozoni.

Međutim, Soros sumnja da je Njemačka, kao 'centar' eurozone, spremna podržati tako radikalne mjere. 'Ako ne dođe do nezgode poput bankrota ustanove Lehman Brothers, Njemačka će vjerojatno učiniti dovoljno da održi eurozonu na okupu, no Europska unija pretvorit će se u nešto potpuno različito od otvorenog društva koje je nekada poticalo maštu ljudi.

Podjela na dužnike i vjerovnike postat će trajna, Njemačka će dominirati, a periferija se pretvoriti u deprimiranu pustoš', predviđa predsjednik Instituta Otvoreno društvo.