Tijekom zadnjih 50 godina, četiri velika vala dugova sručila su se na svijet, a nakon tri vala uslijedile su teške gospodarske krize koje su trajale godinama. Je li još jedna pred nama?
Južna Amerika pretrpjela je izgubljeno desetljeće tijekom 1980-ih, Azija je bila pogođena oštrim padom zbog dužničke krize tijekom 1990-ih, a globalna financijska kriza 2008. potresla je cijeli svijet.
Četvrti val dužničke kriza mogao bi biti posljedica pandemije koronavirusa, tijekom koje su vlade diljem svijeta odbacile pravila zaduživanja kako bi podržala kućanstva i poduzeća.
vezane vijesti
Problem visoke zaduženosti kasnije se ublažio kako se svjetsko gospodarstvo oporavljalo od posljedice pandemije, no problemi sad dolaze na vidjelo.
Međunarodni monetarni fond (MMF) vjeruje da će globalni javni dug do kraja desetljeća porasti na iznos jednak globalnom bruto domaćem proizvodu. Godine 2005. javni dug svijeta iznosio je 20 posto globalnog BDP-a.
Ukupan dug, uključujući zaduživanje vlada, kućanstava i poduzeća, sada iznosi 307 bilijuna dolara i u prvih šest mjeseci ove godine povećao se za deset bilijuna dolara. Četvrtinu novog duga preuzele su najrazvijene zemlje poput SAD-a i Velike Britanije.
Istovremeno, globalni rast usporava, što znači da zemlje ne mogu računati na povećanje BDP kako bi olakšale otplatu dugova i smanjile njihov udio u BDP-u.
Emre Tiftik, direktor u Međunarodnom institutu za finacija kaže za britanskio Telegraph kako su zemlje postale ovisne o zaduživanju te da se svi modeli rasta zapravo temelje na uzimanju novog duga.
Više kamatne stope povećale su troškove servisiranja duga, budući da neki i dalje pozajmljuju ogromne iznose kako bi pokrili razliku između poreznih prihoda i javne potrošnje, što uznemirava i bankare i ekonomiste.
Jamie Dimon, izvršni direktor JP Morgana, jedne od najvećih banaka na svijetu, upozorio je prošlog tjedna da je zaduživanje diljem svijeta previsoko.
Dimon je rekao: 'Gledam financijsku situaciju i fiskalno trošenje - veće je nego ikad, s najvišim razinama državnog duga koje smo ikad imali. I postoji taj osjećaj nadmoćnosti da centralne banke i vlade mogu upravljati svim tim stvarima, ali treba biti oprezan.'
Slabije razvijene zemlje koje su isključene s međunarodnih tržišta kapitala već su na rubu kolapsa zbog visokih dugova. Svjetska banka je tijekom i nakon pandemije svrstala je u skupinu jako rizičnih čak 73 zemlje, od kojih su samo Mongolija i Uzbekistan ovog mjeseca uspjeli dogovori refinaciranje dugova.
U nekim afričkim zemljama više od 50 posto državnih prihoda odlazi na otplatu kamata po inozemnim i domaćim dugovima.
Opsesija zaduživanjem ima cijenu. Za razvijene ekonomije, ta cijena je slabiji rast i manje novca za financiranje javnih usluga jer sve više novca poreznih obveznika odlazi na otplatu dugova.
Primjer Velike Britanije je najbolji. U studenom 2020. godine, troškovi kamata na dug u ovoj i idućoj godini procjenjivali su se na 25 milijardi funti.
Sadašnja procjena govori da će na otplatu kamata otići čak 94 milijarde funti, što znači da će troškovi otplate kamata iznositi 4,5 posto BDP-a što je veći trošak nego za trajanja i nakon Drugog svjetskog rata.
Procjena je da će troškovi kamata na dug Velike Britanije ove godine premašiti cijeli proračun za obrazovanje.
Situacija nije ništa bolja u Europskoj uniji pred kojom su kolosalni demografski izazovi, borba s padajućom produktivnošću i sve teže privlačenje investicija. Rizik je, prema ekonomistima, da nas čeka izgubljeno desetljeće jer smo prvu polovicu 2020-tih praktički izgubili, a sad je pitanje hoćemo li izgubiti i drugu.
