Na što će se forenzičari fokusirati, koliko će trajati njihova istraga i tko je u konačnici najodgovorniji za lažiranje financijskih izvješća, porazgovarali smo o tome s profesorom Vinkom Belakom sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. 

Belak je autor knjige aktualnog naslova 'Lažiranje financijskih izvještaja, prijevare i forenzično računovodstvo', koja će se uskoro naći u knjižarama. U njoj analizira 60 najvećih svjetskih slučajeva manipulacija i lažiranja bilanci.

Posjetimo, revizija financijskih izvješća Agrokora za 2016. i 2015., koju je napravila revizijska kuća PwC, otkrila je niz nepravilnosti. Izišlo je na vidjelo to da su Ivica Todorić i njegova uprava, među ostalim, prikrivali primljene pozajmice/kredite, da nisu ispravno prikazivali troškove poslovanja, da su primljene pozajmice prikazivali kao novac i novčane ekvivalente i sl. Ukupna umanjenja kapitala kroz razne ispravke i operativni rezultat iznose čak 21,7 milijardi kuna. 

Na osnovi te revizije izvanredni povjerenik Ante Ramljak je podigao kaznenu prijavu protiv Todorića i bivše uprave. Kako bi rasvijetlio tokove novca i potpuno dokazao ono što je utvrdila računovodstvena revizija, Ramljak je angažirao međunarodnu forenzičku kuću koja će doslovno pregledati sve sumnjive račune. Ako i ona potvrdi lažiranje financijskih izvješća, to će mu dati podlogu za podizanje odštetnog zahtjeva prema Todoriću i njegovim menadžerima.

Jedno od čestih pitanja je kako je moguće da je revizorska tvrtka Baker Tilly, koja je godinama radila reviziju za Agrokor, predvidjela tako velike nepravilnosti u bilanci. Zanima to i DORH te je osim bivših članova Uprave i Nadzornog odbora koncerna nedavno bio priveo i ispitao Olivija Discordija i Sanju Hrstić, donedavno zaposlenike hrvatske podružnice Baker Tillyja koja je u međuvremenu ugašena.

Profesor Belak ističe kako nije neuobičajeno to da od komercijalnih revizora, angažiranih od kompanija, mnoge nepravilnosti budu skrivene.

'Komercijalna revizija je pod stalnim pritiskom uprava revidiranih tvrtki da potpišu financijske izvještaje ili će izgubiti posao. Velika razlika između redovite komercijalne revizije i istraživačke revizije (op.a. PwC u slučaju Agrokora) je upravo u tome što istraživačka revizija nije pod pritiskom već smijenjene uprave i ona može slobodno obaviti posao revizije u skladu sa svim normama i propisima', rekao je Belak za tportal.

On očekuje kako će angažirani strani forenzičari ispitati puno više transakcija nego što je to u svojim prezentacijama iznio povjerenik Ramljak. 

'Računovodstvena forenzika primjenom deduktivnog pristupa i specijalnih forenzičnih testova otkriva sve sumnjive transakcije i računovodstvene manipulacije, a zatim primjenom induktivnog pristupa prati tragove i učinke tih manipulacija, posebno tragove novca. Forenzika uvijek obuhvaća sva razdoblja za koja se sumnja da su financijski izvještaji lažirani. Često se događalo da se počelo s jednom godinom pa se na kraju završilo s nekoliko godina', objasnio je Belak.

Za najosnovnije forenzičko ispitivanje u slučaju Agrokor, smatra profesor, trebat će barem pola godine, a za potpunu istragu i više. U Hrvatskoj trenutno radi više od 100 financijsko-računovodstvenih forenzičara, ali oni nisu organizirani za timski rad i zbog toga je bilo nužno angažirati stranu tvrtku.

'Troškovi takve forenzike se kod nas ne znaju. Može se pretpostaviti da će prvi dio obrade koštati barem jednako kao i obavljena istraživačka revizija PwC-a', rekao je Belak. Osim forenzičara koje je angažirala izvanredna uprava, isti posao za DORH rade njihovi stručnjaci. Za Belaka nema spora u tome da Državno odvjetništvo može koristiti analizu Agrokorovih forenzičara. Ali čemu onda dvije identične istrage? Pojašnjenje je dao odvjetnik Anto Nobilo koji zastupa Pirušku Canjugu, bivšu članicu Uprave Agrokora.

'Istina, DORH, Porezna uprava i policijski Uskok rade sličnu analizu. Međutim oni to rade za potrebe kaznenog postupka. Ramljak je angažirao strane stručnjake za potrebe poslovanja, otpisa dugova i eventualnog postavljanja odštetnog zahtjeva. DORH može koristiti u istrazi analizu Ramljakovih forenzičara, ali u konačnici, kad dođe na sud, sve će to morati pregledati i potvrditi sudski vještak', rekao je Nobilo za tportal.

Kad uspoređuje slučaj Agrokor sa svjetskim primjerima manipulacije bilancama, profesor Belak naglašava kako je on najsličniji propasti talijanskog Parmalata.

'Parmalat je brojnim računovodstvenim manipulacijama prikazivao bolje poslovne rezultate od stvarnih da bi se na kraju ispostavilo da su financijski izvještaji bili lažirani. U stvarnosti imao je gubitke u 12 od 13 uzastopnih godina. Ti su gubici skrivani različitim, dobro smišljenim računovodstvenim manipulacijama i korupcijom brojnih unutarnjih i vanjskih aktera. Parmalat je skrivao i dugove kako bi prikazao bolju financijsku situaciju od stvarne. Osim toga, on je slično kao Agrokor lažno pretvarao dugove u svojim knjigama u kapital. Kod Parmalata je pronađeno to da je priznavao lažne prihode, a i kod Agrokora je pronađeno to da je priznao prihode veće od stvarnih', pojasnio je Belak.

U Agrokoru su veliki iznosi privatnih troškova terećeni na poslovne troškove. Slično se događalo skoro u svim slučajevima koji su izazvali financijsko-računovodstvene skandale u svijetu. 

'Todorić je posudio novac od Agrokora i tu posudbu nije vratio. Primjerice, u slučaju američke tvrtke Tyco njen direktor Dennis Kozlowski i financijski direktor Mark Swartz pozajmili su novac iz fonda tvrtke koji nisu vratili niti su ga potrošili za svrhu kojoj je bio namijenjen. Kozlowski je iz tog fonda posudio 18 milijuna dolara, a Swartz 17 milijuna dolara. Od tog novca Kozlowski je kupio stan bivšoj zaručnici i sebi jahtu', ispričao je Belak.

Kad se otkrije da su financijski izvještaji lažirani, odgovoran je direktor koji ih je potpisao. U nekim američkim slučajevima direktori su bili optuženi čak i kad nisu znali za prijevaru jer im se na teret stavilo to što nisu osigurali odgovarajuću internu kontrolu. 

'Osim njega, odgovorni su oni koji su organizirali ili naređivali izvođenje manipulacija. Računovođe su rjeđe terećeni jer su oni najčešće radili to protiv svoje volje i naknadno su bili svjedoci na sudu. Revizori su redovito imali problema, ali su najčešće prolazili s nagodbom da će platiti veliku odštetu za nemaran rad. Revizorska tvrtka Arthur Andersen je propala nakon skandala s Enronom', podsjetio je Belak.