Rat, u kojem su se u koštac uhvatile dvije zemlje koje proizvode gotovo trećinu svjetske pšenice, povećao je globalne cijene žitarica za više od 20 posto.

Ekstremno vrijeme, kao što je dugotrajna suša u Sjevernoj Americi, visoki troškovi goriva, visoke cijene gnojiva i potreba da se prehrani sve veći broj izbjeglica raseljenih ratom i klimatskim promjenama pridonose globalnoj prijetnji od nestašice hrane i gladi u 2022. godini, piše Forbes.

'Na rubu smo katastrofe, a bez značajne i trenutne pomoći situacija će se pogoršati', rekao je Eric Muñoz, viši savjetnik za poljoprivredu u dobrotvornoj organizaciji Oxfamu sa sjedištem u Nairobiju u Keniji. 'Nema boljeg poziva za buđenje od današnjeg trenutka. Moramo ponovno ozbiljno promisliti o globalnom prehrambenom sustavu.'

Na horizontu se ne vidi brzo rješenje. Američki poljoprivrednici teško mogu nadoknaditi manjkove pšenice dok ih mori dugotrajna suša, za koju neki tvrde da je najgora u zadnjih čak 1200 godina.

Najveći svjetski proizvođač gnojiva, kanadski Nutrien, najavio je da planira povećati proizvodnju za 20 posto, ali cijene gnojiva toliko su visoke da si ih mnogi svjetski uzgajivači još uvijek ne mogu priuštiti.

Tu je i problem nabave hrane izbjeglicama čiji globalni broj raste iz dana u dan. Prije rata u Ukrajini oko 26 milijuna izbjeglica, što je njihov najveći broj u povijesti, oslanjao se na mrežu pomoći raznih institucija.

Ruski napad na Ukrajinu raselio je i učinio izbjeglicama još oko 10 milijuna ljudi. UN-ov Svjetski program za hranu očekuje da će njihovi troškovi porasti za 71 milijun dolara mjesečno samo zbog rata u Ukrajini. Organizacija upozorava da je već morala smanjiti obroke u glađu pogođenom Jemenu, u kojem više od 16 milijuna ljudi nema sigurnu opskrbu hranom.

Bliski istok i sjeverna Afrika osobito su osjetljivi na više cijene hrane. Libanon uvozi otprilike polovicu pšenice iz Ukrajine. Za Tunis taj postotak iznosi 42 posto, a za Jemen 22 posto.

Somalija na istoku Afrike pogođena je najgorom sušom u posljednjih 40 godina. Neki njezini dijelovi nisu vidjeli kišu više od dvije godine. Uz sve to, Somalija tradicionalno uvozi gotovo svu svoju pšenicu iz Ukrajine ili Rusije, zbog čega je oko 28 milijuna ljudi izloženo riziku od teške gladi.

Cijene hrane diljem svijeta već su na svom povijesnom vrhuncu, s time da je izgledno da će nastaviti rasti.

Rusija je ograničila izvoz pšenice i kukuruza, a ukrajinski ministar poljoprivrede rekao je da bi njezin proljetni urod mogao biti na polovici onoga što je zemlja očekivala prije invazije. Ukrajina je obustavila izvoz mesa, stoke, soli, šećera, heljde, zobi, prosa i raži.

Europska unija izašla je ovaj tjedan s novim planom zaštite poljoprivredne proizvodnje i potrošača od porasta cijena i napregnutih lanaca opskrbe. Plan je Bruxellesa povećati što više europski uzgoj, za što je pripremljen niz mjera, piše Politico.

Prije tri godine donesen je ambiciozan Europski zeleni sporazum, poznatiji kao Green Deal, koji je trebao smanjiti upotrebu pesticida, gnojiva i antibiotika, povećati eko proizvodnju, obnoviti biološku raznolikost i dr.

Sad Europska komisija dopušta zemljama članicama da ukinu neka ekološka pravila kako bi se oslobodilo zemljište za proizvodnju hrane.

Tako će poljoprivrednici nastaviti primati zelene subvencije te će na četiri milijuna hektara zemlje koja je obično ostavljana za bioraznolikost saditi sve vrste hrane, kako za ljude, tako i za stoku. To iznosi šest posto poljoprivrednog zemljišta u Uniji, što je područje veličine Nizozemske.

Osim toga, Bruxelles potiče zemlje da ne ulažu više toliko u proizvodnju usjeva za biogoriva. Umjesto toga, fokus će biti na proizvodnji prehrambenih kultura.

Iznenadno zatvaranje trgovine s Ukrajinom pokazalo je koliko se EU oslanja na uvoz kukuruza za prehranu europske stoke, a rat je otkrio i to u kojoj mjeri Unija ovisi o gnojivu iz Rusije i Bjelorusije. Sve to ponovno je pojačalo težnju za većom poljoprivrednom suverenosti, odnosno ideju da Unija treba biti samodostatnija.

Do sada su najavljene skromne mjere, poput pomnijeg praćenja zaliha hrane i cijena gnojiva te osnivanja posebne stručne skupine koja bi se bavila time. Zemlje EU-a također se potiču na diversifikaciju plina, pesticida i gnojiva da bi se smanjila potreba za uvozom.

Ipak, Europska unija ne može preko noći postati samodostatna u svemu. Za sada je najveći izazov držati otvorena tržišta hrane da bi se zaustavila plima protekcionizma koji gura cijene gore.

Jedna od najkonkretnijih najavljenih mjera dodatna je izravna pomoć poljoprivrednicima u Uniji kako bi prebrodili krizu likvidnosti uzrokovanu sve većim troškovima goriva i gnojiva. Uz labavija pravila o državnim potporama, u kriznim fondovima EU-a pronađeno je 500 milijuna eura, a nacionalne vlade mogu izdvojiti još sredstava.