Prema njihovu istraživanju iz 2014., posljednje godine koju su znanstvenici analizirali, gotovo svaki treći primatelj minimalne plaće, točnije njih 29 posto, bio je mlađi od 29 godina. Sedam godina prije toga udio mladih na minimalcu bio je 22 posto.

Uzrok tom rastu najvjerojatnije je uvođenje mjere stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) krajem 2010. godine.

Od 2007. do 2014. zabilježen je i značajan rast visokoobrazovanih koji su za svoj rast primali minimalnu plaću. Na početku tog razdoblja njihov udio bio je 5,4 posto, a 2014. 9,4 posto.

'Aktivna politika zapošljavanja, prije svega u okviru SOR-a i programa potpora za zapošljavanje, dovela je na tržište rada veći broj mlađih i obrazovanijih osoba, ali uz niže plaće. U slučaju SOR-a bila je isplaćivana naknada koja je niža od minimalne plaće', ističu autori znanstvenog rada.

Ukupan udio zaposlenih na minimalnoj plaći u promatranom sedmogodišnjem razdoblju narastao je s 3,2 posto na 10,3 posto, a među onima koji rade kod privatnika s 5,1 posto na 14,2 posto.

'Veći je udio u privatnom sektoru očekivan s obzirom na to da država kao poslodavac, posebice u javnim djelatnostima poput obrazovanja ili zdravstva, u većoj mjeri zapošljava radnike s višim obrazovanjem i, shodno tome, višim plaćama, pa je obuhvat minimalnom plaćom manji', naveli su znanstvenici.

Na rast zaposlenika na minimalcu u ukupnom broju zaposlenika, osim SOR-a, utjecala su još dva važna faktora: minimalna plaća u promatranom razdoblju rasla je brže od prosječne plaće, zbog čega je zahvaćala veći broj radnika, te gospodarska kriza koja je dovela do promjene sektorske strukture gospodarstva i kvalifikacijske strukture radne snage.