Pitanje slobode govora ponovo se ovih dana našlo u fokusu medija, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, nakon što su tehnološki divovi Facebook, Youtube, Spotify i Apple odlučili sa svojih servisa ukloniti audio i video materijale kontroverznog američkog radio voditelja Alexa Jonesa. Facebook i ostali su svoje poteze opravdali činjenicom da Jones u svojim emisijama koristi govor mržnje, a s obzirom na popularnost Jonesa njihova je odluka poprilično odjeknula potaknuvši ponovo rasprave o slobodi govora i u kojoj se mjeri, kada i kako ona može ograničavati.

Odluka koju su donijele spomenute kompanije je svojevrsna kulminacija dvaju medijsko-tehnoloških fenomena koji su u prvi plan izbili u protekle dvije godine, a tiču se uloge koju društveni mediji imaju u suvremenim životima. Jedna od tih pojava je praksa objavljivanja lažnih vijesti i zarađivanja na tome koja je posebno došla do izražaja tijekom američke predsjedničke kampanje. Snalažljivi pojedinci pokretali su internetske stranice koje su izgledale kao legitimni portali, i na njima većinom objavljivali lažne i prilagođene vijesti u korist Donalda Trumpa. Te bi se vijesti onda dijelile po društvenim mrežama, a pokretači su profitirali od oglasa koje su Facebook i drugi objavljivali uz te vrlo popularne sadržaje.

Druga pojava je dijelom vezana uz prvu, odnosno uz zaradu i naplaćivanje oglasa samo što glavnu riječ u ovom slučaju imaju oglašivači. Oni su primijetili da se, zahvaljujući algoritmima koje koriste Facebook, Google i drugi internetski giganti koji zarađuju od objavljivanja oglasa, njihove reklame pojavljuju i uz sadržaje kojima se promovira ksenofobija, rasizam i drugi ekstremistički stavovi. Velike kompanije su tada zaprijetile povlačenjem oglasa ako se oni ne prestanu objavljivati uz kontroverzne sadržaje usprkos njihovoj relativnoj popularnosti. A upravo je ta popularnost bila ključna u namjeri da se u oba slučaja radilo o pokušaju da se što više novca izmami od lakovjernih čitatelja i potrošača.

Radijski voditelj Alex Jones je u tome, izgleda, otišao najdalje. Njegov uspon počeo je krajem devedesetih na radiju. Stvorio je vjernu sljedbu slušatelja – publiku iz ekstremne desnice koja vjeruje u teorije zavjere – i zahvaljujući svojoj popularnosti zarađivao je prodajući reklame emitirane tijekom emisije, kao i prodajom dodatnih materijala poput knjiga, tada još popularnih video kazeta ili odjeće i modnih dodataka. Nakon toga pokrenuo je internetske stranice infowars.com, počeo je proizvoditi i prodavati vlastite dokumentarce u kojima je opet propagirao teorije zavjere, a pokrenuo je i PrisonPlanet.tv ekskluzivni internetski video kanal s pretplatom gdje su se mogli također gledati ti fimovi.

Do početka ovog desetljeća Jones je tako sagradio pravo malo medijsko carstvo u kojem su bili pomiješani internet, radio, video pretplate, prodaja DVD-ova i popratnog reklamnog materijala. Već tada postojale su neke procjene da Jones zarađuje i do desetak milijuna dolara godišnje. No, prije otprilike pet godina Jones u potpunosti mijenja svoj poslovni plan i posvećuje se reklamiranju i prodaji raznih dodataka prehrani sumnjive kvalitete i upitnih učinaka, a tako ostaje sve do danas. Preko stranica Infowars tako se mogu kupiti preparati bombastičnih naziva koji konzumentima, i Jonesovim obožavateljima, obećavaju sve: od porculanski bijelih zubiju, preko čeličnih mišića i mozga super genija, do potencije, imuniteta, turbo probave i čvrstog sna.

No, priča ne staje na tome. U skladu s paranojom koju teorijama zavjere budi kod svojih slušatelja Jones nudi i hrpu razne opreme namijenjene za preživljavanje u slučaju ratne ili kakve druge katastrofe, poput radio prijemnika, naprava za pročišćavanje vode ili zraka, priručnika za preživljavanje u divljini i svega ostalog što se može prodati uz visoku zaradu. Uz novu ponudu Jones je gotovo u potpunosti zanemario stare kanale zarade od medija, ali mu se to vjerojatno isplatilo jer se neke novije procjene kreću i preko 12 milijuna dolara godišnjih prihoda.

U svemu tome Jones uspijeva zahvaljujući nadogradnji konzervativnih stavova – poput zagovaranja prava na držanje oružja, podrške Donaldu Trumpu i protivljenje politikama Hillary Clinton i Baracka Obame, protivljenja obaveznom cijepljenju – do razine u kojoj se oni pretvaraju u scenarije koji izazivaju revolt i strah kod njegove publike. U svojim emisijama i izjavama Jones odlazi puno dalje od uobičajenih kritika pojava s kojima se ne slaže i pribjegava stvaranju ili promoviranju impresivnog niza teorija zavjera od smiješnih, jadnih, intrigantnih, do nekih potpuno suludih, ali i krajnje bezobraznih i bezobzirnih.

U američkim medijima Jones je tako mnogo puta prozvan vodećim američkim teoretičarem zavjera. Među takvim zavjerama nalaze se i ona kako američka vlada kontrolira vremenske (ne)prilike, ona da sotonisti povezani s Hillary Clinton, umjetnicom Marinom Abramović i pjevačicom Lady Gagom preuzimaju SAD, kao i ona da SAD nikad nije poslao čovjeka na Mjesec.

Među bizarnijim teorijama se nalazi i ona da američka vlada pokušava kemikalijama djecu i odrasle pretvoriti u homoseksualce i da zbog prisutnosti tih kemikalija u otpadnim vodama žabe već postale homoseksualne, kao i ona koju nije sam smislio, ali je objeručke prihvatio o tome da se iza vrata jedne picerije u Washingtonu zapravo vodi sotonski pedofilski tajni klub u koji su umiješani visoki dužnosnici demokratske stranke u SAD-u.

Najgora i najbezobzirnija od svih tih teorija je ona o tome da je masakr u osnovnoj školi Sandy Hook, u kojem je krajem 2012. stradalo dvadesetero male djece, odglumljen i da se nikad nije desio nego da ga je smislila američka vlada kako bi imala razloga zabraniti držanje oružja u SAD-u. Jonesa su zbog tih tvrdnji tužile obitelji stradale djece koje traže naknadu jer se godinama nalaze pod pritiskom Jonesovih sljedbenika koji ih maltretiraju.

Alex Jones je u nekoliko navrata izjavio da on u svojim emisijama zapravo glumi i da to nisu njegovi stvarni stavovi, no iste te izjave je kasnije i poricao, a njegovo ponašanje izvan tih emisija je uglavnom u skladu s njegovim proklamiranim stavovima. Na spomenutu tužbu obitelji stradale djece je, recimo, odgovorio protutužbom u kojoj od tih obitelji traži naknadu sudskih troškova. Zabranu i uklanjanje njegovih materijala s popularnih servisa, njegovi su slušatelji i pristalice, naravno, dočekali salvom kritika. Sam Jones je početkom tjedna izjavio da je "Infowars najcenzuriraniji program u svijetu jer mi znamo istinu".

Puno vjerojatnija istina je da je Alex Jones iskorištavanje lakovjernih doveo do maksimuma. Umjesto da obilazi penzionere od kuće do kuće i predstavlja im se kao netko kome moraju povjeriti barem dio svoje ušteđevine iz čarape, Jones je iskoristio moć suvremene tehnologije i lakovjerne brsti iz svojeg studija prodajući izmišljotine – kako u emisijama, tako i u svojem internetskom dućanu. Potez Facebooka, Applea, Youtubea i Spotifya je možda neočekivan ali, u svijetu u kojem Jonesovi ekstremistički stavovi i promoviranje suludih ideja dovode do rasta netrpeljivosti i dokidanja tolerancije, i razuman. Zagovaranje mržnje među ljudima, naime, nije se dosad u ljudskoj povijesti pokazalo kao korak naprijed.