Posljednjih mjeseci, uslijed eskalacije krize, značajno se povećao broj nezaposlenih i sve je više problema za građane koji otplaćuju kredite. Rast broja nezaposlenih koji ne mogu otplaćivati kreditne obaveze se poklopio i s velikim rastom tečaja švicarskog franka i s rastom javnobilježničkih tarifa. U medijima su zaredale informacije da vodeće banke nezaposlenima nude razne oblike moratorija i refinanciranja kredita. Građani koji su posljednjih mjeseci ostali bez posla ponadali su se da će zamrzavanjem kredita djelomično olakšati svoj trenutni položaj.

Zato smo odlučili u praksi provjeriti mogu li dužnici koji su ostali bez posla računati na pomoć banke. Naš sugrađanin, nazvat ćemo ga J. D. (45), otišao je u banku u kojoj je prije pet godina podigao stambeni kredit (Hypo banka) i raspitao se o svojim opcijama s obzirom na činjenicu da će se od 1. veljače pridružiti armiji nezaposlenih u Hrvatskoj. On je podigao stambeni kredit u švicarskim francima u protuvrijednosti od 50 tisuća eura na 25 godina. Pet godina, do kraja siječnja ove godine, bio je uredni platiša svojih obaveza bez dana kašnjenja, premda je rata kredita posljednjih osamnaest mjeseci porasla s dvije na tri tisuće kuna zbog rasta kamata i vrtoglavog rasta tečaja švicarskog franka.

U banci je informirao kreditnog referenta o svom budućem statusu i raspitao se za opcije moratorija na kredit. Imao je na umu i poziv banaka da dođu na razgovor i konzultacije prije nego prvi put dođu u probleme s otplatom. Poslovično ljubazni službenik banke je ga je izvijestio da može dobiti moratorij na otplatu glavnice na šest i 12 mjeseci. No, isto tako ga je informirao da će morati platiti tri posto iznosa glavnice na ime više stavki javnobilježničke tarife. U navedenom slučaju, to iznosi oko deset tisuća kuna. To je otprilike isto onoliko koliko bi klijent uštedio neplaćanjem glavnice kredita. Po ovom kreditu glavnica je oko tisuću, a kamate oko dvije tisuće kuna.

Najkraći zaključak je da se takav moratorij ne isplati i profitiraju samo banka i javni bilježnik. Kašnjenje otplate također nije isplativo zbog pretjerane cijene opomena od 50, 70, pa do čak 200 kuna u nekim bankama. U Hypo banci opomena košta 50 kuna, iako su opomene nelegalne u odnosu na Zakon o obaveznim odnosima jer dužniku nakon isteka roka ionako teku kaznene kamate.

Uz rast kamata na stambene kredite, u konkretnom slučaju s četiri na šest posto i rast švicarskog franka, početkom ove godine su drastično porasle javnobilježničke tarife. Skuplje tarife dodatno destimuliraju građane da posegnu za nepovoljnim moratorijem i pravo je pitanje koja je svrha tog poskupljenja. Navedeno poskupljenje je uzrok manjem plasmanu novih kredita, ali isto tako destimulira građane da reprogramiraju ili zamrznu kredite, što u konačnici ide na ruku bankama. Sa svim mogućim instrumentima osiguranja, i u slučaju neplaćanja kredita, banke ne mogu izgubiti.

Obeshrabren takvim informacijama, J. D. je pitao postoji li bilo kakva druga opcija od mjesec ili tri mjeseca zamrzavanja bez tih golemih troškova, ali je dobio još jedan negativan odgovor. Pretragom informacija po forumima na internetu, zaključak je da slično postupaju i ostale banke u Hrvatskoj. Pretragom internetskih stranica vodećih banaka, nismo našli nijednu informaciju o moratoriju ili refinanciranju kredita. Standardna procedura je da se građane koji su uredni platiše prvi put na razgovoru redovito odbije u banci.

Ozbiljni pregovori počinju tek nakon nemogućnosti naplate ili dugotrajnih kašnjenja. To sve zapravo ne odgovara informacijama o tobožnjoj socijalnoj osviještenosti banaka koje se plasiraju u medijima u trenucima bujanja ekonomske i socijalne krize. Naravno, logično je da banke zanima samo naplata i profit, pravo pitanje je tko štiti interese klijenata, hrvatskih građana. Junak ove priče J. D. odlučio je stisnuti zube i pokušati nastaviti uredno servisirati svoje obaveze po ugovoru s vragom.