U pandemiji koronavirusa logistički lanci diljem svijeta potpuno su se poremetili i nekima će trebati godine da profunkcioniraju. U proizvodnji čipova recimo, u kojoj proizvodni ciklus traje mjesecima, nastale su nestašice koje mijenjaju cijele industrije, a zbog globalnog pomaka u 'zeleno' i 'održivo' eksplodirala je potražnja za baterijama svih vrsta
Električnu energiju osim u baterijama i akumulatorima nije moguće skladištiti. Akumulacijsko jezero, primjerice, smatra se 'skladištem' struje na hidroelektrani dok su krajnji potrošači osuđeni na baterije. Tableta, laptopa, mobitela i električnih automobila nema bez baterija, čija je glavna komponenta litij, lagani metal koji zbog svojih svojstava omogućava pohranu respektabilne količine struje.
Za prosječan električni automobil i njegovu bateriju potrebno je i do desetak kilograma litija, zbog čega su svi koncesionari rudnika litija diljem svijeta počeli trljati ruke. Kako gotovo cijeli svijet stremi napuštanju fosilnih goriva, ponajprije nafte, litij je danas jednako važan kao nafta u periodu između dva svjetska rata u prošlom stoljeću - tko stekne kontrolu nad njim, kontrolirat će cijeli svijet.
Najveći gubitnici novog, postpandemijskog svijeta bit će zemlje Bliskog istoka, one koje su cijelo stoljeće uživale u eksploataciji crnog zlata, dok bijelog zlata najviše ima u Čileu, Argentini, Australiji i Kini.
Njemačka kancelarka Angela Merkel prilikom ovotjednog posjeta Srbiji istaknula je da je Njemačka zainteresirana za proizvodnju litija u Srbiji, u kojoj je kod grada Loznice otkriveno veliko nalazište litija i bora. Kakve su šanse da Srbija profitira na rudarenju litija, ima li Hrvatska svoje rezerve i gdje ćemo se pozicionirati u nadolazećim godinama, upitali smo Igora Dekanića, umirovljenog dekana Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu.
On nam uvodno kaže da u Srbiji doista postoje rezerve litija, no veliko je pitanje jesu li te količine dostatne za profitabilnu proizvodnju te je zbog toga upitno tko bi se primio tog posla.
'Riječ je o jako kompleksnoj tehnologiji eksploatacije, a možda još veći problem su zbrinjavanje i sanacija terena nakon završetka vađenja ruda. Koriste se jako štetne kemikalije i tu nastaje trajna šteta', kaže nam Dekanić. Za proizvodnju litija potrebne su goleme količine slane vode, zbog čega u Južnoj Americi, tj. litijskom trokutu između Argentine, Čilea i Bolivije, već godinama traje 'rat' između lokalne zajednice i rudarskih kompanija koje rade štetu flori i fauni.
Zbog svega navedenog upitne su i 'čistoća' i 'održivost' električnih automobila, za koje pojedini ekološki stručnjaci već pretpostavljaju da su za okoliš štetni jednako kao i dizelaši. Hrvatska priroda neće biti narušena rudarenjem litija, jer bitnih rezervi tog metala nema ili nisu otkrivene kod nas.
'Litij je danas jednako važan kao nafta na početku 20. stoljeća i oni koji ga danas imaju u izobilju bit će jednako važni kao arapske zemlje u ono vrijeme, jer bez litija nema baterija. Najveće rezerve imaju zemlje poput Čilea, no to ne znači da će Čile postati svjetska sila, već zemlje iz kojih su kompanije koje će ga eksploatirati', kaže nam Dekanić.
Prema njegovu sudu, Kina uživa daleko najbolji položaj prije novog strateškog preslagivanja jer su proizvodnja i rudarenje litija iznimno složeni i skupi procesi, a Kinezi u tom poslu imaju i iskustvo i vlastitu tehnologiju.
'U novoj geopolitici litij, kobalt i grafit te drugi rijetki metali postat će ključni, a Kina ima domaće zalihe svih tih metala, recimo drži 60 posto svjetske proizvodnje grafita i četvrtinu svjetskih zaliha. Isto tako, Kinezi imaju trećinu zaliha svih rijetkih metala', zaključio je Dekanić.