Zaključak je to PwC-ovog globalnog istraživanja gospodarskog kriminala. Ovo je prvi put da je istraživanjem, koje se provodi u 115 zemalja, obuhvaćena Hrvatska. Budući da je PwC-ovo istraživanje gospodarskog kriminala jedno od najrelevantnijih na svijetu i ispituje više od sedam tisuća direktora širom svijeta, razgovarali smo s Perom Sundbyeom, voditeljem PwC-ovih forenzičkih usluga za jugoistočnu Europu.

Kakvi su rezultati vašeg istraživanja u Hrvatskoj?

U protekle dvije godine broj slučajeva gospodarskog kriminala je pao, ali smo ubilježili da pada stopa detekcije. Očekivali smo da će rezultati pokazati da u Hrvatskoj ima više kriminala i korupcije, zbog čega nas brine niska stopa otkrivanja kriminalnih aktivnosti. Zaključili smo, dakle, da postoji puno prostora za investicije u sigurnost i borbu protiv gospodarskog kriminala.

Kriminala je, dakle, naizgled manje jer ga ne otkrivamo. Može li se gospodarski kriminal otkriti unutar samih kompanija ili im je potrebna pomoć izvana?

Otkrili smo da samo 27 posto ljudi iz 50 ispitanih kompanija vjeruje u policiju, pravosuđe i druge institucije koje bi trebale provoditi zakone. Općenito je mišljenje da u tim organizacijama nema dovoljno kvalitetnih ljudi, da nisu dovoljno istrenirani niti imaju infrastrukturu za borbu s kriminalom. To frustrira kompanije, a s druge strane policiju frustrira što njihovu radu nije posvećeno dovoljno pažnje niti imaju dovoljno resursa.

Koje vrste kriminala su najčešće u Hrvatskoj?

Uvjerljivo prvo mjesto drži protupravno prisvajanje imovine; drugim riječima, krađa u svim svojim oblicima. Recimo, više nitko neće uzeti gotovinu iz blagajne jer se ona više ni ne drži u blagajni. Ali tvrtku se može oštetiti kroz namještenu javnu nabavu, to je sofisticiranija metoda koja može napraviti jako puno štete. Najviše novca iz tvrtke iscuri kada netko koristi njene resurse za svoj privatni interes.

Imali puno slučajeva podmićivanja?

Podmićivanje je drugi najčešći oblik gospodarskog kriminala u Hrvatskoj. To je stara škola kriminala, vrlo je jednostavan, a kada ga se otkrije u nekoj kompaniji, osim što ona izgubi ugled, vrlo će se teško prijaviti na neki ozbiljniji posao u Europskoj uniji ili Sjedinjenim Američkim Državama. Treće mjesto pripada cyber-kriminalu tj. hakerskim upadima koji rezultiraju krađom identiteta ili poslovnih podataka. Potrebne su velike investicije kako bi se hrvatske tvrtke zaštitile od hakerskih napada.

Prema vašem istraživanju, svaka četvrta prijavljena kriminalna aktivnost dolazi iz sfere cyber-kriminala, ta je branša dakle 'procvala'?

Da, cyber-kriminalci će postati još opasniji. Prije nekoliko godina hakiranjem su se bavili mladići koji su to radili samo da postanu 'slavni' u svojem društvu i zarade nekakvu uličnu reputaciju. Danas iste te mladiće koji sjede u svojim sobama i upadaju u tuđa računala angažiraju kriminalne organizacije. Prijevare i krađe postoje od kad je svijeta, ali cyber-kriminal je posve novi alat. U ovom trenutku ljudi još uvijek nisu svjesni te opasnosti i nedovoljno ulažu u tehnologiju.

Što napraviti da smanjimo rizik od gospodarskog kriminala?

Prvo i osnovno o kriminalu treba pričati. On neće nestati ako ćemo šutjeti i praviti se da ga nema. Kompanije moraju imati menadžere zadužene za borbu protiv kriminala. Prije dvadesetak godina nikome nije niti palo na pamet takvo što, ali onda se dogodio Enron i svi ostali skandali. Opet ću ponoviti, nemojte se pretvarati da se kriminal ne događa – iskoristite svoje zaposlenike i kontrolirajte rizike. Ako prekasno otkrijete zloupotrebe i podmićivanje možete izgubiti dobavljače i poslove, a s time i svoju reputaciju. Uvijek se zapitajte – jesmo li mi dobar poslovni parter?