U trenutku kada se ponovno nalazimo u neizvjesnim trenucima i kada vlade širom EU i svijeta svakodnevno donose odluke koje iznimno utječu na poslovanje, zabrinjavajuće je da se čak 57 posto hrvatskih tvrtki ne osjeća spremnima odgovoriti na aktualnu krizu primjenom digitalnih tehnologija. Najveći izazov hrvatskog gospodarstva nalazi se u transformaciji manjih tvrtki iz uslužnog sektora, pokazuje posljednje istraživanje koje su proveli revizorsko-konzultantska tvrtka EY i Algebra MBA.

Kako bi se prilagodili novonastaloj situaciji i nastavili poslovanje gotovo 50 posto organizacija uvelo je rad od kuće ili fleksibilnije radno vrijeme, a 20 posto njih posao obavlja putem digitalnih platformi. No, istovremeno, postoje i tvrtke koje nisu morale značajnije mijenjati način rada uslijed pandemije jer su svoje poslovne modele smatrale dovoljno otpornima na novonastale okolnosti – u tome prednjače marketinške agencije i ICT sektor.

Istraživanjem u kojem je sudjelovalo više od 200 tvrtki nastojalo se otkriti u kojoj su mjeri hrvatske organizacije prihvatile digitalnu transformaciju kao odgovor na izazove poslovanja uslijed pandemije. Uz to, otkriva i kojim aktivnostima i procesima tvrtke posvećuju najviše pozornosti u ovom tranzicijskom razdoblju.

Promjene kao strategija razvoja

Prema rezultatima EY & Algebra MBA istraživanja, samo četvrtina organizacija ima jasnu viziju digitalne transformacije no ipak je većina njih svjesna kako jedino pravovremenom prilagodbom mogu osigurati budućnost poslovanja. Ukoliko se na stranu stavi pandemija, glavni pokretači digitalne transformacije organizacija su potreba za većom učinkovitosti (25%), bolje i kvalitetnije korisničko iskustvo (22%) te stvaranje novih digitalnih poslovnih modela (13%).

Tome ide u prilog i podatak da trećina ispitanika kao glavne pokretače digitalne transformacije vidi pritisak klijenata te razvoj novih proizvoda i usluga. Stoga ne čudi i podatak da je 15 posto organizacija već za vrijeme pandemije uspješno uvelo nove modele razvoja proizvoda ili usluga.

Gotovo 70 posto ispitanika ističe da su njihovi prioriteti u budućem razvoju sljedeće tehnološke paradigme: automatizacija procesa, tehnologije u oblaku, upravljanje podacima i napredna analitika.

„Ono što nam rezultati ovog istraživanja pokazuju, a to vidimo i u razgovorima s klijentima, jest da se primjena tehnoloških rješenja znatno ubrzala. U početku je bilo potrebno omogućiti nastavak poslovanja, a zatim su isplivali svi tehnološki nedostaci i potreba za brzom reakcijom. Neke su organizacije već bile spremne, neke su pojačale postojeće napore, a neke su se snalazile u hodu. Važno je da su svi uvidjeli nužnost prilagodbe i važnost digitalizacije poslovanja i vjerujem kako će se sve poduzeto pozitivno odraziti na njihove poslovne rezultate i buduće poslovanje“, rekla je Majda Pavleković, partnerica i voditeljica Odjela poslovnog savjetovanja u EY-u Hrvatska, komentirajući rezultate istraživanja.

Edukacija i nova znanja

Međutim, suvremena tehnološka rješenja imaju svoju kompleksnu stranu. Unatoč tome što nam olakšavaju privatnu i poslovnu svakodnevicu, ona iziskuju i određena znanja i vještine. To se posebice očituje kada je riječ o uvođenju novih tehnologija i digitalizacije u poslovne procese. Činjenica je da velik broj zaposlenika još uvijek nije dovoljno upoznat s raznim novitetima, stoga gotovo polovica čelnih ljudi kompanija, koji su sudjelovali u istraživanju, planira educirati zaposlenike putem klasičnih ili online seminara u svrhu razvoja digitalnih kompetencija. Njih 16 posto planira u edukaciji koristiti vanjske konzultante koji će pomagati provedbu procesa digitalizacije, što sugerira da zaposlenici imaju solidno znanje koje treba nadograditi vanjskim iskustvom i vodstvom.

„Istraživanje pokazuje da su se tvrtke barem osvijestile kako moraju mijenjati svoje poslovne modele žele li preživjeti na tržištu – i inače, a naročito u uvjetima pandemije i nakon nje – ali također vidimo da ove promjene neće ići jednako lako i brzo u svim sektorima. Postoje velike razlike u potrebama za promjenama između pojedinih sektora jer su oni koji su dosad više ulagali ili koji se prirodno dobro snalaze u okružju digitalnih tehnologija i ovu krizu dočekali spremniji. Postoje i velike razlike u percipiranim sposobnostima pojedinih sektora da se digitalna transformacija tvrtki provede, što nije nužno uvijek vezano uz njihovu želju za strateškim promjenama – primjerice, uslužni sektor želi strateške promjene i svjestan je te potrebe ali nije siguran kako će ih provesti i imaju li odgovarajuća znanja, ljude i tehnologije“, izjavio je Arsen Šolić, rukovoditelj MBA područja u Algebri.

Nespremni za uvođenje digitalnih tehnologija

Brže prihvaćanje novih tehnologija u poslovanju, promjena načina rada i brži razvoj novih proizvoda i usluga glavne su promjene koje organizacije očekuju kao trajnu posljedicu krize, a 60 posto ispitanika procijenilo je da im za normalizaciju poslovanja i dostizanje predkrizne razine poslovanja neće biti potrebno više od šest mjeseci.

Spremnost uslužnih djelatnosti (poput djelatnosti iznajmljivanja, zapošljavanja, putničkih agencija, održavanja i drugih pomoćnih i administrativnih djelatnosti), možda i najviše pogođenih aktualnom situacijom, na niskoj je razini. Čak 62 posto ispitanih tvrtki u ovom sektoru misli da je nespremno ili rubno nespremno za primjenu disruptivnih trendova i digitalnih tehnologija u poslovanju, što je lošiji rezultat od prosjeka istraživanja (57 posto). Ipak, dvije trećine tvrtki iz uslužnog sektora spremno je krenuti u smjeru strateškog repozicioniranja, što pokazuje veliku svjesnost o potrebi za promjenom – najveću u ovom istraživanju.

Prerađivačka organizacija, iako također svjesna potrebe ulaganja u digitalnu transformaciju, zapravo nema jasnu viziju ulaganja u digitalnu transformaciju ili je ona tek u izradi, što je reklo čak 50 posto ispitanih tvrtki iz tog sektora. Ako će ulagati u digitalne tehnologije, ovaj ih sektor ponajprije vidi u segmentima marketinga i prodaje, te kroz digitalizaciju nabave i drugih internih procesa. Čak 40 posto ispitanih iz prerađivačke industrije smatra kako je automatizacija procesa glavni prioritet za razvoj svojih tvrtki u budućem razdoblju, no istovremeno četvrtina tvrtki (26 posto) smatra kako je nedostatak kompetencija zaposlenika u ovom području digitalnih tehnologija najveća prepreka modernizaciji poslovnih procesa.

Nimalo iznenađujuće, tvrtke iz područja informacijsko-komunikacijskih (ICT) djelatnosti osjećaju se najspremnijima za poslovanje u novonastaloj situaciji te su i najmanje morale mijenjati svoje poslovne procese i ulogu tehnologije u njima. Gotovo 80 posto ICT tvrtki nastavilo je koristiti dosadašnje modele poslovanja, što pokazuje da su smatrale kako su uglavnom već bile prilagođene novonastaloj situaciji, dok ih je tek 10 posto išlo razvijati nove modele. Koliko se ICT industrija osjeća spremnom najbolje pokazuje podatak kako je 73 posto ispitanih tvrtki izjavilo da se osjeća takvima, što je daleko iznad prosjeka istraživanja (43 posto). Čak i kada bi morale nešto mijenjati, 71 posto ICT tvrtki osjeća se spremnima na taj korak, ponovno – visoko iznad prosjeka istraživanja (49 posto).

Tvrtke u financijskoj i osiguravajućoj industriji u ovom su istraživanju također iznad prosjeka jer ih 72 posto tvrdi da je digitalna transformacija i inače bila dio njihovog poslovnog plana, no 68 posto vjeruje da ju i dalje mogu unaprijediti. Uz nešto lošiji rezultat od ICT sektora i u skladu s ukupnim prosjekom istraživanja, 68 tvrtki iz financijskog sektora nije zbog novonastale situacije mijenjalo postojeće pristupe, ali se dvije trećine tvrtki u ovom sektoru niti ne osjeća spremnima za ovakve promjene – može se zaključiti kako se u ovom sektoru nazire strah od budućih promjena i određena suzdržanost.

EY & Algebra Digital Leadership istraživanje proveli su revizorsko-konzultantska tvrtka EY i Algebra MBA studij. Istraživanje je provedeno tijekom lipnja i srpnja 2020. na ukupnom uzorku od 200 poslovnih subjekata iz različitih industrija, uključujući prerađivačku, financijsku, ICT, marketinšku i uslužnu djelatnost te javnu upravu.

Dodatna je vrijednost ovog istraživanja za sudionike to što su svi primili detaljna izvješća o poziciji svojih organizacija unutar pojedinog sektora, kao i trendove i očekivanja kako ih vide organizacije iz njihove skupine djelatnosti.