Upravo zato trebao bi biti podloga raspisivanju međunarodnih natječaja za koncesijske ugovore i više stotina milijuna eura vrijedne investicije koje bi iz njih proizašle. Riječ je zasigurno o najiščekivanijim natječajima u Hrvatskoj, a svoj interes već je objavilo desetak svjetskih naftnih kompanija, piše Večernji list

Ipak, zakon treba promatrati i u kontekstu vlasničkih nesuglasica između hrvatske Vlade i mađarskog MOL-a u nacionalnoj naftnoj kompaniji Ina. U tom kontekstu zakon o ugljikovodicima dio je nove strategije hrvatske Vlade da svoje strateške interese u energetici zaštiti i mimo vlasničkog udjela u strateški važnim poduzećima.

Stoga je već donesen Zakon o energiji koji je Vladi dao ovlasti da propisuje obveze modernizacije strateških energetskih objekata, a zakonom o ugljikovodicima trebao bi biti osiguran znatno napredniji sustav gospodarenja tim rudnim bogatstvima, ponajprije liberalizacijom tržišta i osiguranjem pravne sigurnosti ulagača.

Toga u aktualnom zakonu nema, što je rezultiralo time da u razvoj nalazišta nije ulagao nitko osim Ine. Taj polustoljetni monopol sad je trebao biti prekinut, pa iako novi zakon neće ni po jednom stavku stavljati Inu u neravnopravan položaj u odnosu na konkurenciju, logično je pretpostaviti da je riječ o formi pritiska na mađarsku tvrtku koja Inom upravlja na način kojim Vlada nije zadovoljna.

Iako čelnici hrvatske Vlade odbijaju bilo kakvu mogućnost da ulaze u spor s MOL-om prije eventualne pravomoćne osuđujuće presude protiv Ive Sanadera, a i iz MOL-a stižu neslužbene informacije kako nikakvi pregovori oko izmjene upravljačke strukture u hrvatskoj naftnoj kompaniji Ina nisu započeli, niti da je kompanija trenutačno oko toga spremna pregovarati s Vladom, evidentno je da je pritisak s kojima je MOL suočen u Hrvatskoj sve veći.