Od pet mogućih rješenja za Vujčića je najrealniji onaj koji najmanje opterećuje banke, a koji predviđa pomoć samo za socijalno ugrožene korisnike kredita.

Prema tom petom prijedlogu treba bez zakonskih intervencija u odnose osmisliti paket regulatorno-poreznih mjera kojima bi se, bez korištenja proračunskih sredstava, banke dopunski motiviralo na rješavanje odnosa s financijski slabim klijentima.

'U današnjoj situaciji u interesu je banaka riješiti taj problem budući da su cijene nekretnina niske, tržišta nelikvidna, a šansa naplate od klijenta nakon prodaje nekretnine vrlo mala. Zato je bankama u većini slučajeva sporazumno rješenje koje stanare ostavlja u nekretnini bolje od deložacije', navodi se u tom prijedlogu.

Takva su rješenja, smatra HNB, bolja i dužnicima jer ih izlažu mnogo manjem stresu i trošku. Da bi banke preuzele aktivniju ulogu u kreiranju rješenja, potrebno ih je podržati regulativom. Takva bi rješenja bila preugovaranje kredita polazeći od današnje vrijednosti nekretnine i kreditne sposobnosti dužnika, a u krajnjem slučaju prijenos nekretnine na banku s dugoročnim ugovorom o zakupu i pravom prvokupa nekretnine.

Tijekom trajanja zakupa klijent bi imao mnogo niže troškove nego što ima danas, a zbog posebnih bi poreznih bonifikacija bio u prednosti pri ponovnoj kupnji iste nekretnine.

Guverner je naglasio da se posljednjih dana pojavilo mnogo inicijativa za državnu intervenciju kako bi se ublažio problem dužnika s kreditima u švicarskom franku. Ističe da je neka vrsta reakcije neophodna, ali napominje kako su očekivanja da rješenje problema leži u Hrvatskoj narodnoj banci nerealna.

Prema guvernerovim riječima, četiri posto hrvatskih obitelji ima stambene kredite u švicarskim francima, a sva rješenja koja zagovaraju konverziju u kune su skupa, pa dužnici u toj proceduri ne bi ništa dobili.

Prema podacima HNB-a, dužnici s obvezama u francima uz postojeće uvjete u prosjeku do sada nisu plaćali veće rate nego što bi plaćali da su se zadužili u eurima. Računica HNB-ovih analitičara pokazuje da bi u slučaju konverzije kredita u drugu valutu po početnom tečaju trebala uskladiti kamatna stopa pa bi rezultat bile niži iznos preostalog duga, ali bi istovremeno većini dužnika zbog rasta kamata bili povećani anuiteti.

Vujčić tvrdi da banke ne ostvaruju ekstra dobit na kreditima u švicarskim francima. Analiza pokazuje da su smanjenje kamatne stope na kredite u švicarcima i veća stopa nenaplativosti kredita potpuno eliminirali zaradu od tih kredita. Za usporedbu, na 1.000 eura stambenih kredita banke godišnje zarade otprilike 25 eura, a takve zarade nema na stambenim kreditima u francima.

Konverzija kredita u kune po tečaju koji se razlikuje od tržišnog prouzročila bi znatne troškove. U slučaju konverzije po tečaju od 6,39 to znači trošak od gotovo 3,8 milijardi kuna.

U priopćenju se naglašava da je HNB upoznao Vladu s provedenim analizama u nadi da će to raspravu usmjeriti u konstruktivnom i informiranom smjeru s ciljem nalaženja najboljih rješenja.

Detaljnije podatke iz HNB-ove analize pogledajte ovdje.