Tijekom svoje karijere u menadžmentu programa, Mike Brown upravljao je projektima i programima u vrijednosti između 20 i 350 milijuna funti, koji su bili locirani i raspršeni posvuda po svijetu; od Irske i SAD-a, preko Bliskog istoka pa sve do Kine, Indije i Šri Lanke.

Obavljajući dužnosti voditelja centra za projektni menadžment i menadžment programa u Rolls Royceu, on je odgovoran za pokretanje poboljšanja i inovacija u cijeloj grupi. U suradnji sa sveučilištem u Manchesteru prije otprilike 12 godina pokrenuo je program profesionalnog razvoja u projektnom menadžmentu, u sklopu kojeg je više od 140 zaposlenika Rolls Roycea steklo magisterij znanosti. Počasni je gostujući profesor na Školi za mehaničko, civilno i aeronautičko inženjerstvo na Sveučilištu u Manchesteru.

Kada govorimo o uspjehu projekta, važno je zapitati se kako ga mjeriti, odnosno što podrazumijeva sintagma 'uspjeh projekta'. Odnosi li se uspjeh na uravnoteženje zahtjeva troškova, vremena i izvedbe ili se sve svodi na ispunjavanje želja interesno-utjecajnih skupina na projektu? Ovim se pitanjima u velikoj mjeri bavio Stephen Wearne sa Sveučilišta u Manchesteru koji je proveo istraživanje na uzorku od preko 1.600 stručnjaka iz područja projekata i njihovi su se odgovori pokazali veoma konzistentnima. Naime, on je otkrio kako se najvažniji zahtjevi projekta vežu uz organizaciju, vrijeme i resurse nakon čega slijede definicija projekta, promjene, ugovori, troškovi i mnogi drugi. Informacije o tome objavljene su u izvornom radu iz 2005., koji je ponovljen 2011., no potonji podaci nisu nužno objavljeni i dostupni.

Što predstavlja temelje za uspjeh projekta?

Odgovor na to pitanje prilično je jednostavan. Naime, uspjeh projekta leži u rješavanju problema prije no što projekt uopće započne. Peter Morris u svojoj knjizi The Management of Projects iz 1994. objašnjava razliku između projektnog menadžmenta i upravljanja projektima, pri čemu naglašava kako se potonji pojam upravljanje projektima odnosi na uspješno izvršavanje aktivnosti na projektu u njegovim početnim fazama, što god to zapravo značilo. Ovakav pristup postao je poznat pod nazivom 'Front End Loading a Project' što bi značilo da se u praksi treba usmjeriti na pitanja kao što su stakeholderski menadžment, odnosno menadžment interesno-utjecajnih skupina i menadžment zahtjeva prije no što se pristupa definiranju obuhvata i planiranju samog projekta.

Pogledajte, primjerice, web-stranicu GAPPS i CIFTER model kompleksnosti Lynn Crawford koji može pomoći u determiniranju glavnih rizika na projektu kao i razloga zašto dolazi do neuspjeha projekata. Jedan od ključnih elemenata modela jest usklađivanje dionika (interesno-utjecajnih skupina) što bi značilo da se uspjeh projekta u svojoj biti svodi na zadovoljavanje želja interesno-utjecajnih skupina. Drugim riječima, ako imate nezadovoljne dionike, projekt nikada neće postići uspjeh.

Kakvo je Vaše mišljenje o važnosti kompetencija u projektnom menadžmentu?

Ako se kompetencija (K) definira kao sinergijski zbroj znanja (Z), iskustva (I) i ponašanja, moglo bi se reći kako je K=Z+I+P pri čemu Z = 10%, I = 40% i P = 50% uspjeha jednog kompetentnog profesionalca u području projektnog menadžmenta. Drugim riječima, smatram da trening nije krucijalna komponenta uspjeha, već nju predstavljaju refleksivno učenje u kombinaciji s praksom i primjenom stečenih znanja. O tome će biti riječi u mom skorom predavanju koje će se održati u sklopu 27. IPMA World Congressa koji se održava krajem rujna u Dubrovniku. Konačno, valja postaviti pitanje može li se naučiti određeni vid ponašanja?

Prema Vašem mišljenju, koji su trenutačni trendovi u razvoju i implementaciji projektnog menadžmenta?

Najnoviji trend odnosi se na praksu menadžmenta portfelja (engl. portfolio management) primarno zbog toga što je većina velikih kompanija prepoznala činjenicu kako više ne posjeduju dostatne resurse za izvedbu svih željenih i planiranih projekata. U tom kontekstu, selekcija i održavanje određenih ključnih projekata predstavlja vrlo važan aspekt poslovanja kompanija, puno važniji nego što je to bilo prije, recimo, pet godina.

*Mike Brown jedan je od predavača na svjetskom kongresu za projektni menadžment koji se prvi put održava u Hrvatskoj, točnije u Dubrovniku od 30. rujna do 3. listopada 2013. pod nazivom 27. IPMA WORLD CONGRESS 'Finding Balance & Moving Forward'. Riječ je o kongresu koji ima dugogodišnju tradiciju i prepoznatljivost vodećeg skupa iz područja upravljanja projektima, programima i portfelja na kojem se okupljaju vodeći svjetski praktičari i menadžeri, predstavnici globalnih kompanija, kao i akademsko osoblje te mladi, a prvi put organizirala ga je u Hrvatskoj Hrvatska udruga za upravljanje projektima

Više na www.ipma2013.hr